Dova pri ispijanju Zemzem-vode

trenner
30. Novembar 2012. |
Dova  

“Allâhumme innî es'eluke ilmen nâfian ve rizkan vâsian ve šif'â'en min kulli sekamin.”

Značenje:
“Allahu moj! Molim te za korisno znanje, široku opskrbu i lijek za svaku bolest i nevolju.”

Putniče na Putu Istine! Izvor vode Zemzem nalazi se u Mekki, tačno naspram Mekam-i Ibrahima. Hadžije na povratku u svoju domovinu donose Zemzem-vode na poklon. To je najstarija ljekovita, mubarek i berićetna voda na svijetu.

Zemzem je lijek za svaku bolest. Za koji gof ja se nijjet učini pijući Zemzem-vodu, ona je lijek za to. Mnogo je onih koji su ispijanjem Zemzem-vode našli lijek za svoju nevolju.

Kad se želi napiti Zemzem-vode, treba na noge, stati okrenut prema Kibli i proučiti Bismillu.

Voda se uvijek pije sjedeći. Samo se Zemzem-voda pije stojeći na nogama. Nakon toga se prouči za želju koja mu je na umu, ta želja će mu se sigurno ispuniti. Ne treba zaboraviti da je Uzvišeni Allah svemočan.

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

POKAJANJE GRJEŠNIKA NAKON ČETRDESET GODINA ASILUKA

trenner
10. August 2012. |
Pouka  

Prenosi se da je u Musaovo, a.s., vrijeme Israilićane zadesila velika suša. Narod mu dođe i reče: “O ti, koji si s Allahom razgovarao, zamoli Ga da nas napoji kišom!” Musa, a.s., ustade i zajedno krenuše u pustinju. Bilo ih je preko sedamdeset hiljada. Musa, a.s., zavapi: “Gospodaru moj, napoj nas kišom i obaspi milošću! Smiluj se našoj dojenčadi, stoci na ispaši, starima koji Ti se klanjaju!” Međutim, nebo se još više razvedri, a Sunce jače upeče. Musa, a.s., nastavi s dovom: “Allahu moj, ako mi je ugled kod Tebe oslabio, molim Te ugledom vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., kojeg ćeš pred kijametski dan poslati!” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoj ugled kod Mene nije splahnuo, ti si, zaista, cijenjen, ali među vama je rob koji Mi četrdeset godina uporno griješi. Obznani ljudima da vam je zbog njega kiša uskraćena.” Musa, a.s., odgovori: “Gospodaru moj, ja sam rob Tvoj slabašni, a i glas mi je tih, pa kako da ih obavijestim, a ima ih preko sedamdeset hiljada!?” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoje je da obavijestiš, a Moje da dostavim.” Musa, a.s., viknu: “O griješniče! Ti koji Allaha, dž.š., četrdeset godina izazivaš! Iziđi pred nas, zbog tebe nam je kiša uskraćena!”

Grješnik se malo pridiže, pogleda lijevo i desno, i ne ugleda nikoga da je ustao, te shvati da traže njega, pa prošaputa: “Kad bih izišao, osramotio bih se pred svim Israilićanima. A ako, pak, ostanem sjedeći, zbog mene će im kiša ostati uskraćena.” Zavuče glavu u odjeću, kajući se za nedjela, pa zamoli:  “Gospodaru moj, griješio sam četrdeset godina, a Ti si blago postupao prema meni. Sada Te, evo, skrušeno molim i kajem se, pa prihvati moje pokajanje!” Nije ni završio s dovom, a bijeli oblak se navuče i obilna se kiša prosu. Musa, a.s., upita Allaha, dž.š: “Gospodaru moj, zašto nas napoji kišom, a niko pred nas ne iziđe?” Uzvišeni mu odgovori: “O Musa, napojio sam vas radi onoga zbog koga ste i bili uskraćeni!” Musa, a.s., ponovo zamoli: “Pokaži mi Tvog pokornog roba!” Uzvišeni odgovori: “O Musa, nisam ga osramotio dok Mi je griješio, zar da ga osramotim sada kada Mi se pokajao!? Mrzim klevetnike, pa zar da budem od njih!?”

Knjiga: 101 Tevba – Kazivanja Pokajnika i pokajnica  // Autor: Hani El-Hadždž

POKAJANJE JEDNOG KRALJA

trenner
8. August 2012. |
Dova  
| Oznake: ,

Muhammed ibn Ahmed el-Berra, u Er-Revdu, bilježi predanje Avna ibn Abdullaha ibn Utbea u kome stoji:

“Ispričao sam Omeru ibn Abdulazizu dirljivu priču. Pričao sam mu o davnašnjem kralju koji je nanijetio je sagraditi zgradu. Uz veliku pažnju i brigu, napravio je zgradu, a potom upriličio gozbu. Na kapiji je postavio ljude koji bi pitali ljude po izlasku: “Da li ste našli kakvu mahanu?”

Ljudi su odgovarali: ‘Ne!’ Na kraju, dođoše ljudi u čohama i na isto pitanje odgovoriše: ‘Našli smo dvije mahane.’ Kraljevi ljudi ih uhapsiše i sprovedoše kralju. ‘Svakoga smo pitali za mahanu i niko nije našao nikakvu, sve dok ne dođoše ljudi (mislim da je rekao momci) obučeni u čohanu odjeću. Kada smo im postavili isto pitanje, rekoše da su našli dvije mahane.’ ‘Ne bih bio zadovoljan ni da se radi o jednoj! Dovedite ih!'- reče kralj.  Kada ih uvedoše, kralj upita: ‘Jeste li našli kakve mahane?’ ‘Dvije!’ – odgovoriše.

‘Koje su to?’ – upita kralj. ‘Građevina će se srušiti, a i njen vlasnik će umrijeti.’ – odgovoriše. ‘A da li znate za kuću koja se neće srušiti i čiji vlasnik neće umrijeti?’ ‘Znamo!’ ‘Koja?’ ‘Ahiretska kuća!’ – odgovoriše. Potom pozvaše kralja da krene sa njima i on prihvati poziv, rekavši: ‘Ako bih krenuo s vama ovako javno, moj narod mi to ne bi dozvolio, nego ćemo se sastati tu i tu, tada i tada.’ Nakon što je proveo izvjesno vrijeme s njima, jednog dana im reče: ‘Alejkumus-selam.’ Upitaše ga: ‘Šta je? Jesmo li ti nešto ružno uradili?’ ‘Ne.’ – odgovori kralj. ‘Šta te je, onda, navelo da nas napustiš?’ ‘Vi me  poznajete i zbog moje pozicije me gotivite.’ Izgleda da se ovaj momenat dojmio Omeru, pa sam otišao kod Meslemea i njemu to ispričao. Mesleme je došao Omeru i ispričao mu ovaj događaj, a Omer mu reče: ‘Teško tebi, Mesleme! Šta misliš o čovjeku na koga je natovareno breme koje nije u stanju nositi, pa zbog toga pribjegne svome Gospodaru? Da li ti u tome vidiš šta loše?’ ‘O zapovjedniče pravovjernih,’ – reče Mesleme: ‘imaj Allaha na umu kada je u pitanju Muhammedov, s.a.v.s., ummet, jer, tako mi Allaha, kada bi ti postupio kao ovaj kralj, muslimani bi se mačevima isjekli!’ Omer reče: ‘Teško tebi, Mesleme! Natovaren sam teretom koji nisam u stanju nositi!’ Omer je to ponavljao, a Mesleme ga je molio da to ne učini, sve dok se nije umirio.”

Knjiga: 101 Tevba – Kazivanja Pokajnika i pokajnica  // Autor: Hani El-Hadždž

Spominji Allaha: El-Meliku (El-Maliku)

trenner
24. April 2012. |
Allah , Dova  

El-Meliku | Vladar

Osoba koja stalno u toku dana, a posebno poslje akšam-namaza izgovara ovo ime, postat će samostalan i neće joj trebati tuđa pomoć.

Knjiga: Rješite svoje probleme spominjanjem 99 Allahovi (dž.š.) imena  // Autor: Muharem Đulić

Dova protiv Bubljica

trenner
25. Novembar 2011. |
Dova  

Kad je hz. Aiši izišla bubuljica, Muhammed a.s., ovu joj je dovu preporučio:

“Allahume musaggire ‘l-kebiri ve mukebbire ‘s-sagiri saggir ma bi.”

Značenje:
“Allahu Ti koji od velikog činiš malo i od malog činiš veliko, umanji i ovo kod mene.”

Prijatelju! U ovoj dovi vidimo jednu posebnost. Naš Poslanik a.s., nije samo proučio svojoj ženi, r.a., da ona to sama učini. Hz. Aiša je pričala: “Proučila sam dovu i bubuljica je nestala.”

Prijatelju! Ovu dovu bi trebalo učiti uporedo dok se maže neka krema ili mehlem na ranu, čir ili bubuljicu. Kombinovanjem lijeka i dove to se brže izlječi. Vesselam

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Dove protiv uroka

trenner
25. Novembar 2011. |
Dova  
| Oznake: , ,

Putniče na Putu Istine! U našoj vjeri zna se da postoji urok. U ajetima i hadisima se govori o tome da treba tražiti utočište kod Uzvišenog Allaha od uroka. U hadis-i šerifu je jasno rečeno:

Urok okom postoji.

Ono što se u našem jeziku naziva urokom, u arapskom “nazar, isabet-i'ajn” je nešto što može nanijeti velike štete.

Naš dragi Poslanik, a.s., ovako je rekao: “Zbog uroka deva završi u loncu a čovjek u mezaru.”

Još je rekao: ” Večina moga Ummeta umire od uroka okom.” Većina umrlih ljudi preselila je zboh uroka okom.

Prijatelju! Iz ovog tako kratko rečenog vidi se kako urok može nanijeti ogromnu štetu i gubitke ljudima. Jako su mudre i znakovite riječi Allahovog Pslanika a.s.,: “Zbog uroka deva završi u loncu a čovjek u mezaru!”

U tom slučaju, prijatelju! Urok, dakle, postoji. Kako se onda štiti od tog belaja i nesreće i kako se spašava toga?… Evo dakle, dova i pojašnjenja u vezi stim.

Onaj ko je urečen ili misli da je urečen treba da je prouči ovu kratku dovu:

“Bismillahi; Allahumme, ezhib harreha ve berdeha ve habeseha.”

Značenje:
“U ime Allaha; Allahu, dstrani utjecaj urokljivog oka i preduprijedi stetu koju nanosi ili će nanijeti.”

Još se onome ko ući kaže: “Kum bizznillahi Te'ala” = “Ustani, sa Allahovim dopuštenjem!

Ovo je, dakle dova protiv uroka. Međutim, ima ih jako puno pa smo neke izdvojili. Nakon njih treba proučiti ovu kraktu dovu u značenju: “Neka Allah da lijek da ustanes!”

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Lječenje od Džina – praktični primjer 6 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
28. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Neka žena se jako razboljela, muž je obilazi ljekare ali nije bilo koristi. Otišli su jednom mladiću da uči rukju. Nakon učenja progovorio je džin po imenu Džirdžis. Ubijedio ga je da pređe na islam, nastanio ga je u jednoj gradskoj džamiji. Ali nakon dva mjeseca, otprilike, žena se ponovo razboljela i muž je došao po mene. Otišli smo i učio sam joj rukju. Iz nje je progovorio jak glas: Šta hoćeš od nas?

Rekao sam: Kako se zoveš?

Rekao je: Johana.

Rekao sam: Znači kršćanin?

Rekao je: Da.

Rekao sam: Zašto si ušao u ovu muslimanku?

Rekao je: Došao sam se osvetiti jer ste mi oduzeli sina Džirdžisa i preveli na islam.

Rekao sam: Ponudit ću i tebi islam, pa ako prihvatiš dobro došao, a ako odbiješ neću te siliti.

Rekao je: Bolje ti je da se ne zamaraš i da šutiš.

Rekao sam: Zašto?

Rekao je: Ja sam kršćanski učenjak medu džinima, kako da primim islam?

Rekao sam: Dobro, ovako ćemo, predstavi ti meni kršćanstvo a ja ću tebi islam, pa ko bude ubjedljiviji, neka drugi prihvati njegovu vjeru. Ali bez pristrasnosti, sa iskrenim nijetom i sa dovom da nas Allah uputi na istinu.

Rekao je: Toje pravedno. Počni ti sa izlaganjem o islamu.

Izlaganje sam počeo iznošenjem neispravnih postavki u iskrivljenom kršćanstvu i besmislica u koje vjeruju. On se bunio i raspravljao ali si se na kraju ipak slagao sa mnom. Nisam prelazio s jednog pitanja na drugo dok ga potpuno ne riješimo. Potom sam izložio islam sa svim odlikama, vrlinama ističući njegovu podobnost za svako mjesto i vrijeme i bliskost razumu.

Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: Mi smo kršćani, zato što medu njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas medu one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada žudimo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim. I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine.(El-Maide 82-85)

Nakon učenja, čuo sam ga da govori: Vjerujem, vjerujem, vjerujem …

Rekao sam: Vjeruješ li srcem ili se bojiš nekoga?

Rekao je: Ti me ne možeš ni na što prisiliti, iskreno vjerujem u Allaha.

Rekao sam: Onda ponavljaj za mnom šehadet! Potom je objavio pokajanje.

Rekao je: Kada bi džini saznali da sam prešao na islam ubili bi me.

Rekao sam: Živi medu muslimanima, branit će te i čuvati.

Rekao je: Želim vidjeti svog sina Muhammeda.

Rekao sam: Idi u tu i tu džamiju i pozovi ga. Muhammed je došao i poselamio oca. Mi smo čuli oba glasa iz jednog tijela.

Rekao sam: Kako si Muhammede?

Rekao je: Hvala Allahu, jako sam sretan otkada sam primio islam. Živim medu braćom muslimanima. Islam je, uistinu, sreća, radost i blagostanje. Još sam sretniji zbog prelaska mog oca na islam. Čak sam i slušao vaš razgovor.

Rekao sam: Muhammede, poznaješ li džine muslimane mladiće?

Rekao je: Poznajem ih mnogo.

Rekao sam: Dovedi mi jednog? Došao je jedan i rekao: Es-selamu alejkum!

Odgovorio sam na selam i rekao: Možete li čuvati vašeg brata i braniti ga od kršćanske odmazde?

Rekao je: Naravno, uz Allahovu pomoć. Ima nas mnogo mladića, nikada ga nećemo predati makar svi izginuli. Nakon toga otišli su s njim. Žena se osvijestila i ništa nije znala. Najčudnije u svemu tome je njeno nevjerovanje da džini mogu ući u ljude. Nakon jednog mjeseca, otprilike, žena se ponovo razboljela. Otišli smo ja i njen muž i drugi put učiti rukju. Nakon učenja pojavila se džinica. Rekao sam: Bismillahi, kako tije ime?

Rekla je: Merjema.

Rekao sam: Zašto si ušla u ovu ženu?

Rekla je: Da se osvetim za muža i sina koje ste uveli u vašu vjeru.

Rekao sam: Ti si, onda, kršćanka?

Rekla je: Da.

Rekao sam: Poslušaj me, reći ću ti jednu riječ.

Rekla je: Ma ni pola riječi!

Rekao sam: Znaš li šta ću ti reći?

Rekla je: Da, predložit ćeš mi islam.

Rekao sam: Poznaješ li ti mene?

Rekla je: Da, ti si Vehid. Braća su mi rekla da te ne slušam, jer ti opčiniš ijude potom ih prevedeš na islam.

Rekao sam: Uredu, izloži ti meni kršćanstvo prva, ako me ubjediš prihvatit ču ga zajedno s tobom. Nakon toga, ja ću tebi izložiti islam.

Rekla je: Zašto se kupate nakon džunupluka kada je sperma izašla samo iz spolnog organa?

Rekao sam: Jer sperma potpuno iscrpi tijelo. Sperma se stvara iz većine dijelova tijela naročito kičme. Zbog toga tijelo bude potpuno opušteno te kupanje bude neophodno za novu snagu u tijelu.

Šutjela je.

Rekao sam: Šta je za vas Isa?

Rekla je: Isa je bog.

Rekao sam: Zašto nosite krst na grudima?

Rekla je: Zato što su ga prokleti jevreji ubili i razapeli.

Rekao sam: Zar se bog nije mogao odbraniti?!

Šutjela je.

Rekao sam: To znači da nije bog.

Rekla je: On je božji sin.

Rekao sam: Zar bog nije mogao odbraniti svoga sina?!

Šutjela je i na to.

Rekla je: Kako vi vjerujete u njega?

Rekao sam: Mi ne kažemo da je kopile kao što govore jevreji, niti kažemo da je božji sin kao što tvrdite vi. Mi kažemo on je Allahov rob i poslanik, Božja riječ data Merjemi, Božija duša. Allah ga je stvorio riječju Budi.

Rekla je: Tačnoje, racionalan govor. Prouči mi nešto od Kur'ana? Proučio sam ajet:

Ta-ha. Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš, već da bude pouka onome koji se boji; objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio. Njegovoje što je na nebesima, i na Zemlji, i što je izmedu njih, i što je pod zemljom!(Ta-Ha, 1-6).

Rekla je: Prihvatam islam, prihvatam islam…

Izgovorila je za mnom šehadet, došli su njen muž i sin, poselamila ih je i nastanila se snjima.

Na odlasku je rekla: Znajte da ova žena ne vjeruje u ulazak džina u čovjeka. Ja ćujoj nešto reći, a vi snimite na kasetu i pustite joj da posluša. Spomenila je razumske ubjedljive dokaze mogućnosti džinskog ulaska. I rekla joj je: Ne ljuti se, tako ćeš spriječiti ulazak džina po drugi put.Nakon toga je otišla.

Nakon dva mjeseca ponovo se razboljela. Tada sam rekao njenom mužu: Ona se nepridržava uputstava koje sam joj dao, zikra, učenja i slušanja Kurana …

Rekao je: Da, ona još ne vjeruje zato i ne radi po uputstvima.

Rekao sam: Pokušajje ubijediti ili lijek neće koristiti.

Proučio sam rukju i džin je progovorio.

Rekao sam: Bismillah, kako tije ime?

Rekao je: Bersum.

Rekao sam: Koje si vjere?

Rekao je: Kršćanin.

Rekao sam: Zašto si ušao u ovu ženu?

Rekao je: Došao sam osvetiti svoga amidžu, njegovu suprugu i sina jer ste ih uveli u islam.

Rekao sam: Hoćeš li da i tebi predstavim islam?

Rekao je: Ne, ja ću tebi izložiti kršćanstvo,ja sam predavač u crkvi i došao sam na raspravu s tobom.

Rekao sam: Pitaj šta hoćeš?

Rekao je: vi kažete da Isa nije Allahov sin?

Rekao sam: Da.

Rekao je: Ko mu je onda otac?

Rekao sam: Allah je stvorio ljude na četiri načina da bi im pokazao svoju svemoć:

  • prvi je: stvaranje bez oca i bez majke;
  • drugi je: stvaranje od oca bez majke;
  • treće: stvaranje od majke bez oca;
  • četvrto: stvaranje od oca i majke.

 

Prvi je Adem, drugi je Hava, treći Isa a četvrti ostali ijudi. Složio se sa mnom u vezi s tim. Rasprava je neprekidno trajala, računajući pauze za namaz, od jedanaest sati prije podne do četiri sata poslije ikindije. Na kraju je prihvatio islam i nadio sebi ime Ali.

Rekao je: Moram otići kršćanima i pozvati ih u islam makar me mučili. Savjetovao sam ga da prije toga uči i čita. Nakon susreta sa amidžom, njegovom suprugom i sinom izašao je.

Nakon jedne sedmice žena se ponovo razboljela, nakon učenja javio se džin i rekao: Alija je zarobijen kod kršćana. Rekao sam mu da dovede sedam jakih mladića džina, odredio sam jednog od njih za vođu i rekao da idu spasiti Aliju iz kršćanskih ruku.

Rekao sam im da spominju Allaha u toku borbe i da što više uče ajet kursi. Izvojevali su pobjedu za oko dvadeset minuta. Doveli su Aliju koji je jaukao i govorio: Ranjen sam.

Rekao sam: Nadaj se nagradi jer je to na Allahovom putu. Zatim sam naredio da izađu i da se više ne vraćaju u tijelo te žene i izašli su. Hvala Allahu Gospodaru svjetova, On upućuje i liječi, i On je Gospodar džina i ljudi. Primjera je mnogo, ali da ne bi odužili ograničit ćemo se na ove.

Molim Allaha, azze ve džeBe, da mi olakša štampanje knjige Razgovori s džinima(1) u kojoj će biti mnogo ovakvih primjera.

(1)Nakon toga shvatio sam da je korist takve knjige neznatna i odustao sam od nje

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Lječenje od Džina – praktični primjer 5 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
25. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Došao je neki čovjek i rekao: U mom ocu je džin.

Rekao sam: Kako znaš?

Rekao je: Svaki put kada počne hutba on se onesvijesti i tako ostane do kraja hutbe. Često se onesvijesti u namazu. Svakog ponedjeljka zaključa se u sobu i spava sam u tamnoj sobi, nikoga ne pušta čak ni suprugu.

Otišao sam kod njega sa trojicom prijatelja. Zatekli smo oboljelog potpuno svjesnog, sjedio je. Imao je, otprilike, četrdeset i pet godina.

Pitao sam: Kako ti je ime?

Rekao je: Mahmud.

Rekao sam: Šta te boli?

Rekao je: Osjećam da u sebi imam džinicu.

Rekao sam: Želiš li je istjerati?

Rekao je: Da, veoma me nam učila, umalo me od žene rastavila.

Rekao sam: Idi abdesti se. I mi smo se abdestili. Nakon toga, rekao sam jednom od prijatelja da uči rukju, prije kraja rukje tijelo se zatresi o i znao sam da je džin došao.

Rekao sam: Bismillah, ko si ti?

Začuli smo drugi glas iz njega: Ja sam džinica.

Rekao sam: Kako ti je ime?

Rekla je: Stefo rija ili nešto slično, zaboravio sam.

Rekao sam: Koje si vjere? Šutila je.

Rekao sam: Jesi li muslimanka?

Rekla je: Nisam.

Rekao sam: Kršćanka?

Rekla je: Nisam.

Rekao sam: Nevjernica?

Rekla je: Da, ne poznajem vjere.

Rekao sam: Gdje živiš?

Rekla je: Živim u Crvenom moru, pripadam džinima koji žive u vodi.

Rekao sam: Zašto si ušla u Mahmuda?

Rekla je: Da mu se osvetim.

Rekao sam: Šta je skrivio?

Rekla je: Naš rodak bio je u jednom čovjeku, Mahmud je učio rukju, jako ga izudarao i uznemirio. Mahmud je neznalica, ne zna kako se zaštiti od nas džina. Jedne tamne noći presrela sam ga u pustoj ulici i ušla u njega.

Rekao sam: Koliko dugo si s njim?

Rekla je: Dvadesetak godina.

Rekao sam: Predložit ću ti nešto, možeš prihvatiti ili odbiti, imaš pravo izbora.

Rekla je: Reci!

Predložio sam da prihvati islam.

Rekla je: Pusti me da razmislimo

Rekao sam: Koliko?

Rekla je: Tri dana.

Rekao sam: Ne, možeš dobiti najviše deset minuta.

Nakon deset minuta je rekla: Uredu, preći ću na islam ali pod uslovom da ostanem u Mahmudu.

Rekao sam: To je drugo pitanje. Ti prihvataš islam da bi se spasila Džehennema i ušla u Džennet.

Rekla je: Dobro, preći ću na islam.

Rekao sam: Izgovori šehadet.

Izgovorila je šehadet, objavila pokajanje i uzela novo ime Ummu Ibrahim.

Rekao sam: Moraš prestati s nasiljem ako želiš da tvoje pokajanje bude potpuno.

Rekla je: Kakvo nasilje?!

Rekao sam: Tvoj boravak u tijelu tog čovjeka je nasilje. Moraš izaći iz njega.

Rekla je: Neću izaći iz dva razloga, prvi je što ga veoma volim i s njim budem jednu noć sedmično ponedjeljkom, ostale noći dajem njegovoj ženi.

Rekao sam: Da li se prikažeš u liku žene?

Rekla je: Ne.

Rekao sam: Kako onda imate odnos?

Rekla je: On me u snu vidi kao lijepu ženu i ujutro vidi da je polucirao, a ja uživam potpuno u odnosu.

Rekao sam: Uredu, toje prvi razlog, koji je drugi?

Rekla je: Bila sam udata za džinskog kraija koji je vladao Crvenim morem, on je umro a ja sam ostala. Vlastje prešla na moju djecu. Oni su nevjernici i ako saznaju da sam prešla na islam ubit će me. T0 je drugi razlog.

Rekao sam: Prvi razlogje neosnovan, jer on tebe ne voli i ne želi te oženiti. Rekao mi je malo prije da te želi istjerati. Što se tiče tvoje djece možeš se skloniti i pobjeći od njih bilo gdje u Atlantskom, Tihom ili nekom drugom okeanu i živjeti obožavajući Allaha.

Rekla je: Dobro, izaći ću. Daj mi tri minute!

Nakon toga čovjek se osvijestio i sjedio s nama. Moji prijatelji su rekli: Hajdemo, većje izašla.

Rekao sam: Ne, kao daje vidim u njegovim očima. Stavio sam ruku na njegovo koljeno i plećku i uvjerio se da nije izašla i da nas je pokušala prevariti. Zamolio sam jednog od prijatelja da uči rukju ponovo. Nije ni završio a ona ponovo progovori.

Rekao sam: Tako ti Ummu Ibrahim, želiš nasprevariti?!

Rekla je: Vjeruj mi, ne želim izaći. Živim s njim dvadeset godina i veoma ga volim.

Rekao sam: Dobro, prelazimo sa lijepih riječi i popuštanja na štap, udarce i spaijivanje! Ako nećeš izaći zamolit ću Allaha za pomoć i učit ću Kur'an koji će te spaliti ili ću te tući?

Rekla je: Nemoj, izaći ću.

Oko dvije minute žalosnim glasom je vikala: Mahmude, Mahmude!, potom je izašla.

Zahvala pripada samo Allahu, azze ve dželle, On jedini upućuje na pravi put.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Lječenje od Džina – praktični primjer 4 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
23. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Otišao sam liječiti jednu djevojku iz koje se već javio džin. Zatražio sam od njenog oca da poskida sve slike u kući i da naredi djevojci da obuče hidžab. Tako smo pripremili zdrav ambijent. Otišao sam učiti rukju ali se džin javio prije učenja. Proučio sam nekoliko ajeta iz sure Ed-Duhan potom je upitao: Kako se zoveš?

Rekla je: Nedžva.

Rekao sam: Koje si vjere?

Rekla je: Muslimanka.

Rekao sam: Ima li još neko s tobom?

Rekla je: Moja majka Fatima.

Rekao sam: Dovedi je da s njom razgovaram.

Razgovarao sam s njom, savjetovao je, strašio je Allahovom, azze ve dželle, kaznom.

Rekla je: Izaći ću.

Pitao sam: Koliko imaš godina?

Rekla je: Četrdeset.

Rekao sam: Jesi li bila prije nje u nekome?

Rekla je: U četvero.

Rekao sam da je to nasilje i nije dozvoljeno. Naredio joj da se pokaje, podučio je namazu za pokajanje. Nakon toga, dala je zavjet i otišla.

Nakon nje došla je Nedžva. Pitao sam: Da li si udata za džina?

Rekla je: Ne.

Rekao sam: Koliko imaš godina?

Rekla je: Dvadeset.

Rekao sam: Imaš li namjeru udati se?

Rekla je: Posvetila sam se Allahu.

Rekao sam: Nema celibata u islamu. Idi i udaj se za dobrog bogobojaznog vjernika džina!

Prihvatila je, dala zavjet i izašla.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Lječenje od Džina – praktični primjer 3 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
23. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Jedna djevojka došla je kod mene, žalila se na bol u tijelu. Nakon provjere ustanovili smo da je u nju ušao džin. Dok sam učio rukju osjetila je oduzetost ruku. Preporučio sam joj prethodno navedenu terapiju i rekao da se vrati za dvije sedmice. Došla je i rekla da je sve uradila kako sam joj rekao. Proučio sam rukju i progovorila je džinica po imenu Zejneb Abdulmevdžud.

Rekao sam: Koje si vjere?

Rekla je: Muslimanka.

Rekao sam: Utječe li Kur'an na džine muslimane?

Rekla je: Da.

Rekao sam: Koje sure utječu na džine?

Rekla je: One koje si joj rekao da uči: Jasin, Ed-Duhan, Es-Saffat i
EI-Džinn.

Rekao sam: A El-Bekare?

Rekla je: Da, utječe i ona spaljuje džine.

Rekao sam: Šta si radila sa ovom djevojkom nakon prvog učenja?

Rekla je: Osjećam se veoma slabo kad je sve uradila kako si rekao. Uznemiravala me učenjem Kur'ana, izgovara bismillu prije jela pa ne mogu jesti snjom, a kada zaboravi kaže: Bismillahi evvelehu ve ahirahu, pa sve povratim.

Rekao sam: Po čemu su različiti džini i šejtani?

Rekla je: Šejtani su džini ali nervernici i nepokornici.

Potom je rekla: Pusti me!

Upitao sam: Kuda ćeš izaći?

Rekla je: Na usta.

Potom je rekla: Es-selamu alejkum! I, hvala Allahu, izašla je.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Lječenje od Džina – praktični primjer 2 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
23. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Drugoj ženi sam proučio samo Fatihu i džin se javio.

Rekao sam: Kako ti je ime?

Rekao je: Muhammed.

Rekao sam: Musliman?

Rekao je: Da.

Rekao sam: Ima li još koga osim tebe u ovoj ženi?

Rekao je: Ima, džin kršćanin, ime mu je Subhi.

Rekao sam: Pozovi ga da i s njim porazgovaram! Pozvao ga je i došao je.

Rekao sam: Kako se zoveš?

Rekao je: Subhi.

Rekao sam: Da li si musliman?

Rekao je: Ne, kršćanin.

Rekao sam: Koliko imaš godina?

Rekao je: Osamnaest.

Rekao sam: Radiš li sa sihirbazom?

Rekao je: Da, radim sa jednom sihirbazicom iz Desuka (Egipat).

Ponudio sam mu islam i prihvatio je.

Rekao sam: jezikom ili srcem?

Rekao je: Srcem. I počeo je kroz plač govoriti: Namučio sam mnogo ljudi.

Rekao sam: Neka ti Allah, azze ve dželle, oprosti!Iskreno se pokaj.

Rekao je: ja se ne znam ni abdestiti ni klanjati.

Rekao sam: Znaš li nekog džina muslimana?

Rekao je: Ne, poznajem samo kršćane i znam samo za crkve.

Rekao sam: Dođi u našu džamiju i klanjaj sa nama. Tu ćeš upoznati svoju braću, džine vjernike i naučiti propise vjere. Prihvatio je ideju sa zadovoljstvom.

Upitao sam ga iskušavajući ga: Hoćešli i dalje raditi sa sihirbazicom?

Rekao je: Ne, u islamu je sihir zabranjen.

Nakon toga zavjetovao se i izašao. Molim Allaha, azze ve dželle, da ga
učvrsti u islamu!

Ponovo je došao Muhammed, rekao sam: jesi li čuo šta se dogodilo?

Rekao je: Da.

Rekao sam: Kako se osjećaš?

Rekao je:Veomasam radostan zbog njegovog prelaska na islam.

Potom se i on zavjetovao i izašao. A sve blagodati su od Allaha, azze ve dželle.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Lječenje od Džina – Praktični Primjer 1 (priča nam Šejh Vehid A. Bali)

trenner
23. Oktobar 2011. |
Gajb  
| Oznake: , , ,

Proučio sam nekoj bolesnoj ženi nekoliko ajeta rukje i ona se stresla pa sam upitao: Ko je s nama?

Rekao je: Šejh Muhammed.

Rekao sam: Muhammede, zašto si ušao u ovu ženu?

Rekao je: Pala je na mene u nužniku.

Rekao sam: Pokori se Allahu, pusti je!

Rekao je: Ne, neću je pustiti!

Rekao sam: Onda slušaj! Proučio sam početak sure Es-Saffat što ga je zaboljelo i rasplakalo te je rekao da će izaći.

Rekao sam: Izadi odmah! Ali se nećkao.

Rekao sam: Onda slušaj daije! Proučio sam početak sure EI-Džinn.

Rekao je: Pusti me, izaći ću.

Potom je rekao: Es-selamu alejkum! I izašao je hvala Allahu.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Klanje Kurbana i kurbanske dove

trenner
2. Oktobar 2011. |
Dova  

Dova pri klanju Kurbana
Allahumme inni vedždžehtu vedžhijellezi fetare ‘s-semavati ve ‘l-erda hanifen ve ma ene mine ‘l-mušrikin.

Pri klanju kurbana, on se položi na lijevu stranu tako da bude okrenut prema Kibli. Onaj ili oni koji kolju kurban uče gornju dovu. Poslije se uči nijjet i onda slijedeća dova:

Dova za nijjet
Allahumme, haza minke ve leke fetekabbel minni kema tekabbelte min Muhammedin nebijjike, a.s., ve Ibrahime Halilike.

Nakon toga se stojeći donose tri tekbira:

Tekbiri
Allahu Ekber, Allahu Ekber, la ilahe illallahu vallahu Ekber, Allahu Ekber ve lillahi ‘l-hamd.

Nakon toga se izgovori: “Bismillah, Allahu ekber” i kolje kurban. Poslije se klanjaju dva rekjata. To je namaz sa puno sevapa.

Dova nakon klanja Kurbana
Allahumme inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi Rabbi ‘l-'alemine la šerike leh.

Ova se dova uči nakon obavljenog klanja kurbana. Ako želi, onaj ko klanja dva rekjata namaza, on može ovu dovu proučiti i nakon namaza. Isto tako može da je prouči i čim zakolje kurban.

Ako onaj ko kolje kurban ne prouči Bismillu, onda se to kurbansko meso ne jede. Kurban u tom slučaju nije kurban. Zbog toga onaj ko kolje mora dobro paziti na to. Rekli smo, treba da kaže: “Bismillah, Allahu ekber”. U suprotnom, kurban je bio uzaludan. Ovaj ibadet kurbana je jako važan i poseban ibadet. Treba biti pažljiv i nastojati da se ne zgriješi.

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Ptični savjeti

trenner
17. Septembar 2011. |
Pouka  
| Oznake: , ,

jedan čovjek je postavio zamku i uhvatio pticu. Ptica mu reče: «O ti veliki čovječe, ti si do sada zaklao i pojeo mnogo ovaca, koza i deva. Ako se nisi zasitio sa njima, kako ćeš se zasititi sa
mnom? Oslobodi me i ja ću ti reći tri savjeta. Prvi savjet ću ti reći dok sam još u tvojim rukama. Drugi ću ti reći sa krova, a treći ću ti reći sa grane. Veoma će ti koristiti ti savjeti.» Čovjek prista na dogovor, a ptica mu reče:

«Moj prvi savjet glasi: Ne vjeruj u ono što je nemoguće ko god da ti kaže.»

Nakon prvog savjeta čovjek pusti pticu i ona odletje na krov, pa mu reče drugi savjet:

«Ne žali za onim što je prošlo. Ne jadikuj zbog onog što si propustio.»

Nakon drugog savjeta ptica nastavi govoriti: «U mom malom tjelu nalaze se biseri u vrijednosti od deset dirhema. Ne svijetu im nema ravnih po vrijednosti i kvalitetu. Ti biseri pripadaju tebi. Oni bi trebali donijeti sreću tebi i tvojoj djeci, ali ti nisu suđeni.» Čovjek poče plakati i vikati kao žena koja rađa dijete, a ptica mu reče: «Zar ti nisam rekla da ne žališ za onim što je prošlo. Izmaklo ti je iz ruke, pa zašto tuguješ? Je li to nisi primio savjet koji sam ti rekla, ili ti uši dobro ne čuju? A rekla sam ti i da ne vjeruješ u ono što je nemoguće. Kako bi mogli biti u meni biseri u vrijednosti od deset dirhema, kada ja ne vrijedim više od tri dirhema?!» Kada je ovo sve ispričala, čovjek se sabra i upita je: – Koji je treći savjet? – Navodno si usvojio prva dva, pa bih trebala da ti kažem i treći, je li?

“Savjetovati neznalicu je isto što i bacati sjeme u neplodno zemljište. Tugovati za onim štoje prošlo i što se ne može vratiti je glupost.”

Knjiga: Priče iz Mesnevije // Autor: Mahmut Yilmaz

 

Žena kojoj su umirala djeca

trenner
9. Septembar 2011. |
Pouka  
| Oznake: , , ,

Bila jedna žena koja je svake godine rađala, ali joj djeca nisu živjela duže od šest mjeseci. Umirala bi obično sa tri – cetiri mjeseca. Žena je jadila: “Gospodaru moj, ova djeca mi pričinjavaju teret devet mjeseci, a radost samo tri mjeseca. Blagodat koju mi daruješ nestaje brže od duge.” Žena je rodila dvadesetero djece, pa se zbog smrti djece požalila Allahovim miljenicima i tražila od njih da joj prouče dovu. Nakon svega usnila je prelijepi zeleni Džennet. Vidjela je da je na jednoj vili napisano njeno ime. Mislila je da je to mjesto rezervisano za nju.
Rečeno joj je: “Ovo mjesto je obezbjeđeno za one koji se ne udaljavaju od istine. Da bi to postigla moraš učiniti dobro. Međutim, ti si lijena u traženju utočišta kod Allaha i Allah ti zato daje nevolje.”

Nakon toga žena reče: “Gospodaru moj, uzimaj moju djecu ako hoćeš 100 godina, ja sam zadovoljna sa tvojom sudbinom.” U snu uđe u jedan dvorac i vidje svu svoju djecu. “Gospdaru moj”, zavapi žena, “ja sam izgubila svoju djecu, ali ih ti nisi izgubio.”

Knjiga: Priče iz Mesnevije // Autor: Mahmut Yilmaz

Stariji Postovi
Design i Code: Webdesigner Bern