Tri životnja pitanja – treće pitanje

trenner
5. Mart 2010. |
Pouka  

Treće pitanje Kuda idemo?

Kada su pitali Rabiju Aladeviju

Odakle si došla?
Sa onog svijeta

Kuda ideš?
Idem onom svijetu

Šta radiš ovdje?
Igram se njime.

Kako to činiš?
Jedem njegov hljeb i radim ovosvjetske poslove

Naš cilj je jasan. Vraćamo se Allahu u Njegov Džennet. Nema na dunjluku Dženneta. Dunjalučari, modernisti, kapitalisti su mislili kada budu imali što zažele da će pronaći smiraj i sreću u životu. Pokazalao se obrnuto.

U Švedskoj, kao najnaprednijoj zemlji, ima najviše duhovnih bolesnika. Svaka porodica ima svog psihijatra. A i psihijatrima treba drugi psihijatar. Daleko su normalniji i sretniji oni beduini i beduinke u Sahari. Znači, nije sreća u dunjaluku već u duši. A duša teži ka svom izvoru, Allahu, Džennetu. Ne drogiraju se siromašna, već bogata djeca. Siromašni čeznu za’ životom, a bogati ne znaju šta će od života. U islamskim zemljama nema puno lezbejki i homoseksualaca, jer muslimani žive u bračnoj vezi. Ko danas ima više djece? Bogati ili siromašni?
Neki vele da su pare razlog što se djeca ne rađaju. A statistika kaže drugačije. Upravo oni što ne rade, što su na čekanju imaju baš više djece od onih koji imaju puno para. Znači, nisu pare problem. Žene neće djece zbog obaveza, a ne zbog manjka novca. Hoće Džennet na dunjaluku, ali ne može. Zar može biti išta slađe i ljepše nego biti majka? Ko će lezbejku voljeti ili homoseksualca?

Dunjaluk je problem sam po sebi. Kada ne bi nikad bili bolesni, opet se mora ostariti, nužda vršiti, nokti rezati, kosa šišati, spavati, jesti i na kraju ipak umrijeti. U Džennetu toga neće biti. Ono što momak mašta o svojoj voljenoj da vječno traje i budu zajedno, to je ustvari, Džennet. U Džennetu, nema spavanja, vršenja nužde, dana, noći, ljeta, zime, hladnoća, toplote, samo svjetlost, umjerena klima i vječno uživanje. Nema obaveza, čak ni klanjanja i nema smrti, vječno uživanje. Svako će biti oženjen, niko neće biti ružan. Ljepote Ademove a godina Isaovih, 33 godine. Baš ono što bi mogli samo maštati.

Džennet je čist, mirisav i u njeg mogu samo čisti. Zato, ko se na dunjaluku ne očisti, vatra je najjače čišćenje. Zato, je Džehennem vječna kazna za nevjernike, a čistilište za muslimane griješnike. Zašto Muhammed, a.s., i njegova porodica nisu primali sadaku?

Zato što je sadaka nečista, a Poslanik, a. s., i njegova porodica su potpuno čisti, a onaj ko je čist ne može primati ono što je prljavo. Čak je jedno vrijeme bilo naređeno kada su htjeli ići na razgovor kod Poslanika, a.s., da prije toga podijele sadaku kao znak čišćenja. Džennet je potpuna čistoća i ljepota i u njeg mogu samo čisti. Jedan džennetlija kada bi došao na dunjaluk sav bi dunjaluk zamirisao i sijao bi jače od sunca. Subhanallah!

Zar ima računa prljati se grijesima, biti lažno sretan na dunjaluku i prokockati ovakvu ljepotu. A gledanje Allaha i imati Njegovu ljubav je posebna slast. Zbog ovoga ima se računa roditi i odmah umrijeti.

“Uspio je onaj ko se sačuva od vatre, a uđe u Džennet, a dunjaluk je samo varljivo zamotavanje.”( Ali-Imran, 185)

Ja Rabbi, uči nas od onih koji se kaju, čiste, oprosta traže od dobrih robova Tvojih. Daruj nam Svoju ljubav, zadovoljstvo i uči nas od onih za koje neće biti straha i koji se neće žalostiti.

Amin!

Knjiga: Snagom vjere do uspjeha // Autor: hfz. Husejn Čajlakovič

Tri životnja pitanja – drugo pitanje

trenner
2. Mart 2010. |
Pouka  
| Oznake: , , , ,

Što smo stvoreni? Šta čemo na dunjaluku?

Na ovaj svijet nismo došli svojom voljom. Nismo birali roditelje, vrjeme dolaska, visinu, spol, ljepotu, ništa. Kada se ama baš ništa ne pitamo, moramo slušati. Onog koji se pita:” Džine i ljude sam stvorio samo da mi robuju.” (Zarijat, 56)

Allah, dž., š., je preko čovjeka Sebe obznanio. Allah nas stvara, hrani, usmrćuje, oživljava i ništa drugo od nas ne traži osim ono priznanje iz Ezela da samo njemu robujemo. Pa, zar je to teško! Teže je robovati vladaru, sebi, ženi, nego Allahu, dž., š. Nema veće slobode i slasti od robovanja Allahu, dž.š. Adem a.s., kada je bio u Džennetu, bio je kao kralj, sve dok nije pogrješio. allah je htio da Adem pogrješi, jer tada je osjetio da je rob. A ne mogu dva kralja biti. Allah voli više Adema kao griješnog pokajničkog roba, nego bezgriješnog kralja. Ovdje smo na dunjaluku samo u tranzitu prolazu.

Došao neki biznismen sa Zapada nekom našem šejhu u Bosni, pa kada je vidio da nema stvari u kući, pitao ga je:” Šejh efendi, gdje su ti stvari? “Ovaj reče: ” A gdje su tvoje stvari.” Ma ja sam putnik u prolazu.” A šejh reče:” I ja sam putnik. Svi smo u prolazu.”

Kada bi ovo dunjačari znali! Ne bi škrtarili i druge ugnjetavili. Jedan naš Bošnjak u americi čitav život je sabirao dolare i škrtario. Pred kraj života se razbolio i shvatio da će pare ostati drugima, te je hodžu upitao da li mogu te pare s njim u mezar. Zato je rečeno : “Škrti ljudi su čuvari tuđe nafake.” Oni misle da rade za sebe, a ustvari, najviše štete sebi. Škrtarili su od sebe na dunjaluku, a neće imati ništa na Ahiretu.

Zato Allah kaže za njih: ” Oni koji škrtare od sebe škrtare.” Kome čuvaju? Naše je što na dunjaluku pojedemo, popijemo, poderemo i podjelimo. sve drugo ostaje nasljednicima. Ustvari, naše nije ništa. U Americi se mnoge stvari rentaju, iznajmljuju, a iskreno rečebo, svi mi rentamo, čitav dunjaluk je renta, jer naše nije ništa. Sve je Allahovo. Allah će naslijediti nebesa i zemlju. Prenosi se kako Isa a.s., sa svojim drugovima bio u jednom mjestu te su puno ogladnjeli. Zatražili su dozvolu da odu u jednu njivu kukuruza da utole glad. U tom je naišao vlasnik njive i počeo galamiti: “Izlazite iz moje njive!”

U tom dođe isa a.s., i reće: ” Pusti ih da se najedu.” Jok! ovaj još upornije reče: ” Ovo je moje njiva. ” Isa a.s., zamoli Allaha dž.š., da proživi sve one koji su bili vlasnici (hisedari), te njive. Toliko ih je bilo da je nastala opšta pometnja i hampa. Svi su govorili:” Što ćeš ti ovde u mojoj njivi?” ” Ovo je moja babovina i djedovina.” Svak je svakog izgonio. Psolije tog prizora svi su ponovo pomrli i nestali. Ostao je samo taj vlasnik. Isa a.s. je samo htio da mu kaže koliko je bilo i nestalo onioh vlasnika koji su svojatali i govorili: ” Ovo je moje! ” A sve je Allahovo. Mi smo samo privremeni vlasnici.

E, Pa šta nam je cilj života na dunjaluku?

Evo odgovora: ” On je Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolja djela činiti. On je Silni i Onaj koji prašta.” (Mulk. 2). Život nastaje tek posljije smrti.

Ovdje smo na ispitu. ovo je pijaca. Šta ko ovdje posije tamo će požnjeti. Ko na dunjaluku naplati nema šta tražiti na Ahiretu. Kada je objavljen ajet:” Ako Allahu uzajmite On će vam to umnogostručiti i oprostit će vam. Allah je blagodaran i blag.” (Tegabun, 17)

Jedan ashab je pitao zar se može Bogu uzajmiti. Kada se uvjerio u to odmah je dao ruku Poslaniku i uvakufio baštu od 600 stabla palmi. Nije išao kući da pita ženu, jer je imao pravu vjernicu koju je zatekao baš u toj bašći palmi, koju je Allahu u Zajam dao. Nije joj se pravdao nego rekao: ” Ženo, izlazi iz bašče, nije više naša. ” A ona upita: “Čija je?” “Allahu u zajam data.” Žena je odmah ustala bez pogovora, čak je i djete tu bilo sa hurmom u ustima. Izvadila je hurmu iz djetetovih usta govoreći: “Nije ovo više naše.” SubhanAllah!

Neka se papučari ne zalijetaju na ovakve zajmove, ako nemaju ovaku ženu. Mogli bi naograjsati. Ashabi su žurili i jagmili se ko će više hajrova učiniti, jer znali su kratkoču života na ovom svijetu. Jednog gnostika (evliju) zatekli su kako izgovara riječi; Allah, allah, allah, pa ga upitali žašto ne uči; la ilahe ila Allah, a on je rekao:

“Bojim se da ne umrem kada kažem; La ilahe, ako ne uspijem reći ila Allah. ” To bi značilo da kaže: ” Nema Boga a da ne uspije doreči – osim Allaha.” Čudnih li Allahovi robova. A kako mi tek sebi produžavamo život. Kada barabi kažeš što grješiš, on ti kaže: ” Hajde, bolan ne živi se hiljadu godina. ” Ko biva, požuri sa griješenjem, jer kratko živiš. Pogrješi što više. Euzubillah!

Život na ovom svijetu nije pravi život, jer život tek nastaje poslije smrti i to vječno. Nuh, a.s., je živio 950 godina i kada su ga upitali kako mu je to prošlo, rekao je: ” Kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao.”

O ovoj kratkoći života na dunjaluku govori Allah u Kur'anu:” I onoga dana kada ih proživimo bit će kao da su ostali na dunjaluku samo jedan čas (tren) od dana i prepoznat će se međusobno…” (junus, 45)

Pa, zar ima računa izgubiti vječnost zbog jednog trena života. Oni što su uživali i grješili kada uđu u vatru bit če upitani: “Jeste li ikada uživali?” Odgovorit će da nisu, jer će biti okupirani patnjom u vatri. Isto tako i dženetlije kada uđu u Džennet zaboravit će da su ikada patili na dunjaluku. Ovo ne znači da trebamo patiti na dunjaluku, već da ne grješimo i Allaha ne zaboravimo.

Onaj ko na ovom svijetu ne bude dozivao Allaha, dozivat će ga u Džennetu, jer Allah hoće da se doziva. On nas je stvorio iz ljubavi i hoće da ga dozivamo, slavimo, veličamo i Njemu zahvaljujemo. Mi smo obični smrtnici, ali i mi kada nekome pomognemo, hoćemo da nam se to prizna i da bude cijelog nam života zahvalan. Pa što nebi i mi bili Allahu zahvalni kada nam je sve potčinio i dao da se time koristimo?!

Čovjek nije nijednu kap vode stvorio. On samo prerađuje ono što Bog stvara i daje. Većina voli ovaj dunjaluk, iako je Ahiret bolji i vječan. Kada bi ljudi vidjeli Ahiret i ljepote Dženneta sve bi pomrlo. Niko više ne bi želio živjeti da dunjaluku, ali…

Zato imamo razm i Kur'an koji nas uči šta je bolje. Kada bi se sedžda odmaj plaćala u kešu niko uspravan ne bi hodao. Sve bi ležalo, ali platit će Allah na Ahiretu.

Ovaj dunja treba voljeti, jer na njemu robujemo Allahu Uzvišenom i na njemu zaradžujemo Džennet.

Knjiga: Snagom vjere do uspjeha // Autor: hfz. Husejn Čajlakovič

Dova koja otklanja dunjalučke i ahiretske brige

trenner
8. August 2009. |
Dova  

Hz. Ebu Derda, r.a., ovako priča:

Allahov Poslanik je govorio:

“Ko (sljedeću) dovu uči ujutro i navečer sedam puta, od sebe otklanja stvari koje mu stvaraju brige, patnje i boli u poslovima vezanim za ovaj svijet i Ahiret.”

Ovo je dakle, dova koja se uči sedam puta ujutro i uvečer, a koja je način i sredstvo za postizanje svakog dobra na ovom svjetu i Ahiretu:

“Hasbijallãhu lã ilãhe illã hu. `Alejhi tevekkeltu ve Huve Rabbu `l-Arši `l-Azim.”

Značenje:
“Allah je meni dovoljan. Nema drugog Boga osim Njega. Na Njega se oslanjam, On je Gospodar Uzvišenog Prijestolja.”

Brate! Uz Allahovu pomoć, nema tog posla koji može biti težak i problematičan, kojeg nečeš uspjeti uraditi ili ga prevazići. Alleh, dž.s., ti olaksava teške poslove. Berićetom ove dove Uzvišeni Allah otklanja tvoje dunjalučke i ahiretske brige. Dovoljno je da ovu dovu prihvatiš i učiš na način kako je to preporučio Muhamed, a.s.

Ovu dovu možeš učiti i za sve želje, težnje i nadanja. Ako budeš uporan u učenju jutrom i večerom, vidjet ćeš kako ti i najteži poslovi postaju lahki. Posebno Sto ćeš zbog toga biti nagrđen i na Ahiretu. Ne zaboravi na ahiretske koristi! Allah je Pomgač i na ovom i na drugom svijetu onome ko uči. Korist ove dove osjetit ćemo od najsitnije naše želje pa do one najkrupnije.

Kad su Ibrahima, a.s., bacili u vatru, on je učio: “Hasbijallãhu”, a Uzvišeni Allah je otklonio nevolju Svoga roba i pejgambera. Vatru je pretvorio u ružičnjak. Jer, snaga je u Njegovim rukama. Robu koji izgovori Hasbijallãhu = Allah je meni dovoljan, Allah, dž.š., odmah priskače upomoć.

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Design i Code: Mantik