Gibet – Ogovaranje

trenner
20. August 2011. |

ŠTA JE GIBET, OGOVARANJE?

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je definisao gibet, ogovaranje u hadisu: Znate li šta je gibet? Rekli su: Allah i Poslanik najbolje znaju. Rekao je: Govor o bratu što ne voli. Neko je rekao: Šta akoje istina što sam o njemu rekao? Rekao je: Ako je istina onda je gibet, ako nije onda je potvora.
Prenijeli su ga Muslim i Tirmizi, rahimehumullah. Tirmizi, rahimehullah, je rekao: Hadis je hasen sahih.

Rekao je Gazali, rahimehullah: Znaj, gibet je da kažeš o svome bratu ono što ne bi volio kada bi čuo da si rekao. Svejedno radilo se o tjelesnoj ili moralnoj mahani, mahani njegovog porijekla, postupku ili izjavi, u vezi s vjerom ili dunjalukom pa čak i odjećom, kućom ili jahalicom.

Primjer za ogovaranje u vezi s tjelesnim mahanama: spominjanje da boluje od noćnog sljepila, da je razrok, ćelav, nizak, visok, crn, žut i sve što se na bilo koji način može zamisliti da neko ne voli da se spominje po tome.

Primjeri za ogovaranje u vezi s porijeklom su: reći za oca neke osobe da je vodonoša, indijac, grešnik, podlac, smećar, obućar
ili bilo šta drugo što je na bilo koji način uvredljivo.

Primjeri za ogovoranje u vezi s moralnim osobinima su: opisati ga da se loše ponaša, da je škrt, da je ohol,da je licemjeran, da je veoma ljut, da je kukavica, da je slabić, da je nepostojana srca, da je nepromišljen i sl.

Što se tiče primjera ogovaranja u vezi sa vjerskim postupcima oni su: da kažeš da je kradljivac, lažljivac, pijanica, prevarant, nasilnik, nemaran prema namazu, nemaran prema zekatu, ne zna obaviti ruku, ne zna obaviti sedždu, ne čuva se nečistoće, ne sluša roditelje, ne daje zekat kome treba, ne zna podijeliti zekat ili dok posti priča svašta, ogovara i vrijeda druge ljude.

U ogovoranje u vezi sa dunjalukom ubrajaju se riječi: nekulturan, nemaran u odnosu sa ljudima, smatra da niko nema prava kod njega, smatra da ima prava kod ljudi, puno priča, puno jede, puno spava, spava kad ne treba ili sjeda gdje mu nije mjesto.

A u ogovaranje u vezi sa odjećom spadaju riječi: ima široke rukave, nosi duge repove na turbanu, prljava odjeća.

 

KADA JE DOZVOLJENO OGOVARATI?

Rekao je Nevevi, rahimehullah: Znaj, dozvoljeno je ogovoriti osobu zbog ispravnog šerijatskog cilja ako se ne može postići osim ogovaranjem. Takvih slučajeva ima šest:

Prvi: žalba.
Dozvoljeno je osobi kojoj je nanesena nepravda da se žali kadiji, vladaru ili drugima koji mu mogu pomoći da dođe do pravde i da kaže: Taj i taj mi je nanio nepravdu.

Drugi: traženje pomoći u uklanjanju zla i vraćanju grešnika na istinu.
Dozvoljeno mu je to reći samo onome za koga misli da mu može pomoći u tome, a ako nije s tom namjerom onda mu nije dozvoljeno pričati o tome.

Treći:traženje šerijatskog odgovora.
Dozvoljeno je, upotrebi, da kaže onome od koga traži odgovor: Moj otac, brat ili suprug nanijeli su mi nepravdu time i time. Imaju li oni pravo na to? Kako da se riješim toga? Kako da dodem do svoga prava? Kako da spriječim to nasilje nad sobom? I druga slična pitanja. Medutim, bolje je i sigurnije da kaže: Šta mislite za osobu, čovjeka ili muža koji uradi to i to? Jer se i time postiže cilj. Medutim, i pored toga, imenovanje je dozvoljeno kao što ćemo vidjeti iz hadisa koji govori o Hind, ako Bog da.

Četvrti: upozorenje i savjetovanje muslimana.
To se manifestuje na više načina. Jedan je prenošenje slabosti prenosilaca hadisa i svjedoka u sudnicama. Svi muslimani se slažu da je to dozvoljeno,šta više, obavezno. Takoder, jedan od vidova je i savjetovanje za ulazak u tazbinsku vezu s nekim ljudima, zajedničko ulaganje, povjeravanje na čuvanje, ulazak u bilo kakve odnose s nekim, komšiluk i slično. Onaj od koga je tražen savjet ne smije ništa sakriti i treba spomenuti sve loše što zna s namjerom savjetovanja. U to se ubraja i pričanje o novotaru ili grešniku ako vidi da učenik od njega traži znanje i ako se boji da će mu to štetiti. U tom slučaju dužan je pojasniti njegovo stanje pod uslovom da uistinu želi samo savjetovati dotičnu osobu. U vezi s tim treba biti oprezan jer ponekad takvi pričaju što su zavidni osobi o kojoj govore a šejtan im to predstavi kao savjet, zato svako razuman treba to imati na umu. U to se ubraja i govor o nemarnom, nesposobnom, grešnom ili sličnom vladaru koji ne obavlja svoj posao kako treba. Dužnost je obavijestiti nadležnu osobu o tome kako bi ga zamijenio boljim, kako bi znao za to i postupao sa njim kako zaslužuje te da se ne zavara u vezi s njim ili da se
potrudi da ga vrati na pravi put ili ga jednostavno zamijeni.

Peti: u slučaju javnog griješenja i činjenja novotarija.
Kao što je onaj ko javno pije alkohol oduzima ljudima imetak, bavi se lihvarstvom, uzima nepravedne namete ili vodi neispravne poslove. O takvima je dozvoljeno govoriti samo ono što javno rade od grijeha dok o ostalim manama nije dozvoljeno osim ako postoji drugi već navedeni osnov za dozvolu.

Šesti: zbog raspoznavanja.
Ukoliko je osoba poznata po nekom nadimku kao El-Eameš, El-Earadž, El-Esam, El-Ehvel i slično. Zabranjeno je
te koristiti nadimke u pogrdnom smislu. Poželjno je izbjeći taj način raspoznavanja ukoliko je moguće. Učenjaci su spomenuli ovih šest slučajeva kada je ogovoranje dozvoljeno. Uglavnom se svi slažu u vezi s tim. Dokazi za njih su poznati
vjerodostojni hadisi. U te hadise se ubrajaju sljedeći:

Rekla je Aiša, radijallahu ‘anha: Neki čovjek je zatražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je rekao: Recite mu da uđe, loš je to rotlak.
Buhari, rahimehullah, ovaj je hadis uzeo za dokaz o dozvoli ogovoranja onih koji šire nered i sumnjivaca.

Od nje je preneseno da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Mislim da ta dvojica ne znaju ništa o našoj vjeri.
Zabilježio ga je Buhari, rahimehullah i rekao: Rekao je Lejs ibn Sati, rahimehullah, jedan od prenosilaca hadisa: Ta dvojica su bili munafici.

Preneseno je od Fatime bint Kajs, radijallahu ‘anha, da je rekla: Došla sam Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekla da su me zaprosili Ebu Džehm i Muavija. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: Muavija je siromašan, bez imetka, a Ebu Džebm ne skida bič sa ramena.
U Muslimovoj, rahimehullah, predaji stoji: Ebu Džebm udara žene. Tapredaja tumači predaju u kojoj stoji: Ne skida bič sa ramena., za koju su neki rekli da znači da mnogo putuje.

Preneseno je od Zejda ibn Erkama, radijallahu ‘anhu, da je rekao: Putovali smo s Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ljudima je bilo teško, Abdullah ibn Ubejj je rekao: Ne udjeljujte onima koji su s Poslanikom tako će otići od njega. I rekao je: Kad se vratimo u Medinu jači će iz nje istjerati slabijeg. Ja sam otišao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i obavijestio ga o tome. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pozvao Abdullaha ibn Ubejja ali on se zakleo da nije to rekao. Ljudi su govorili: Zejd je slagao Poslaniku. To mi je veoma teško palo. Nakon toga, Allah, azzeve dželle, je objavio potvrdu onoga što sam rekao: Kada ti dadu munafici…(El-Munafikun,1). Potom ih je Poslanik. sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao da traži oprost za njih ali oni su glave okrenuli.

Rekla je Aiša, radijallahuanha: Rekla je Hind, Ebu Sujjanova supruga, Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Ebu Sujjan je škrt čovjek, ne daje mi dovoljno za mene i djecu pa ja uzimam da on i ne zna? Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: Uzmi koliko je, uobičajeno, potrebno tebi i djetetu.

 

OSTALIH DOKAZI O OGOVARANJU U KUR'ANU I SUNNETU

Rekao je Uzvišeni:

I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno.(El-Hudžurat,12)

Od Ebu Bekrete, radijallahu ‘anhu, je preneseno da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Vaši životi, imeci i časti zabranjene su vam kao što vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu u ovom gradu. Da li sam dostavio!

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, je prenio od Poslanika, saliallah u ‘alejhi ve sellem, da je rekao: Svakom muslimanu drugi je musliman zabranjen, njegov život, imetak i čast.

Ebu Derda, radijallahu ‘anhu, je prenio od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Ko izmisli mahanu nekome da bi ga osramotio Allah će ga zadržati u Džehennemu dok ne dođe sa mahanom koju je izmislio. Rekao je Munziri, rahimehullah: Prenio ga je Taberani, rahimehullah, dobrim lancem prenosilaca.

Preneseno je od Ebu Musaa el-Ešarija, radijallahu ‘anhu, da je rekao: Upitao sam, Allahov Poslaniče ko je najboiji musliman? Rekao je: Od čijegjezika i ruku su pošteJeni drugi muslimani.

Prenio je Abdullah ibn ‘Amr ibn el-‘As, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Musliman je ko poštedi druge muslimane od ruku i jezika, a muhadžir je ko ostavi Allahove zabrane.

Rekao je Ebu Berze, radijallahu ‘anhu: Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je održao takvu hutbu da su ga čule i žene u kućama, rekao je: O vi koji ste primili islam samo jezicima a ne srcima ne ogovorajte muslimane i ne istražujte njihove mahane! Ko bude istraživao tuđe mahane Allah će istražiti njegove, a kome Allah istraži mahane osramotit će ga makar bio i u vlastitoj kući. Rekao je Iraki, rahimehullah, da ga je prenio Ebu Davud, rahimehullah, dobrim lancem prenosilaca.

Kada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kamenovao Maiza, radijallahu ‘anhu, zbog bluda, jedan čovjek je rekao svom drugu: Kamenovali su ga kao psa. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je s njima prošao pored leša životinje i rekao im: Jedite! Rekli su: Zar da jedemo leš? Rekao je: Ogovaranje vašeg brata smrdi više od leša ove životinje.
Zabilježili su ga Ebu Davud i Nesai, rahimehumullah. Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar.

Preneseno je od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, saliallah u ‘alejhi ve sellem, rekao: Znate li ko je bankrot? Rekli su: Bankrot je za nas onaj ko nema novaca ni robe. Rekao je: Bankrot u mome ummetu je onaj ko  na Sudnji dan dođe sa namazom, zekatom i postom a uvrijedio je ovog, potvorio onog, bespravno otuđio imetak onog, prolio krv onog, udario onog pa svi uzmu od njegovih dobrih djela, a ako ne bude dovoljno dat će mu dio svojih loših djela i nakon svega bit će strmoglavljen
u Džehennem.

 

IZJAVA DOBRI ROBOVA

Rekao je Hasan Basri, rahimehullah: Tako mi Allaha, ogovaranje brže izgriza vjeru čovjeka nego crv tijelo. Također je rekao: Čovječe, nećeš istinski vjerovati dok ne prestaneš kuditi ljude zbog maha na koje i sam imaš, i dok ne počneš popravijati mahane na sebi. Ako tako uradiš bit ćeš zauzet sobom, a takvi su Allahu, azze ve dželle, najdraži.

Rekao je Omer, radijallahu ‘anhu: Spominjite Allaha, azze ve dželle, spomen Allaha, azze ve dželle, je lijek, a ne spominjite ljude, spomen ljudi je bolest.

Imam Malik, rahimehullah, je spomenuo da je ‘Isa, ‘alejhi selam, rekao: Ne govorite mnogo osim kada spominjete Allaha jer govor srce otvrdnjava, a kruto srceje daleko od Allaha, azze ve dželle, ali vi ne znate. Ne gledajte u ljudske grijehe kao da ste Gospodari, gledajte u svoje grijehe kao da ste robovi. Ljudi su ili iskušani ili ne, pa smilujte se iskušanima a zahvalite Allahu, azze ve dželle, na tome što niste iskušani.

Preneseno je od Hasana Basrija, rahiemhullah, da mu je neki čovjek rekao: Taj i taj te ogovarao.Hasan, rahiemhullah, je tom čovjeku poslao tanjir svježih hurmi i rekao: Čuo sam da si mi poklonio neka svoja dobra djela pa želim da ti se odužim, izvini što se ne mogu potpuno odužiti.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali

Datule

trenner
6. Septembar 2009. |
Pouka  

Neko je obavijestio hazreti Hasana Basrija da ga je jedna osoba ogovorila. Kada je to čuo, on je odmah toj osobi posla paket najsvježijih hurmi. Na njemu je napisao sljedeću poruku:

“Saznao sam da si mi ustupio nagradu koje je trebalo da dobiješ za dobra djela koja si učinio do sada u životu. Kada osoba ogovarava drugu osobu, sva njena dobra djela pišu se toj osobi koju ogovara. Kao znak zahvale šaljem ti ovaj malehni znak pažnje. Molim te, nemoj mi zamjeriti što nisam u stanju u potpunosti ti uzvratiti na dar.”

Muhammed, alejhisselam, rekao je: Znate li šta je to gibet (ogovranje)?

Ashabi odgovoriše: “Uzvišeni Allah i Poslanik, alejhisselam, najbolje znaju!”

Muhammed, alejhisselam, reče: Da spomoneš svoga brata kako njemu nije drago! Ashabi rekoše: “A ako je ono što govorimo tačno?”

Muhammed, alejhisselam, odgovori: Ako on ima ono što govoriš, ogovaraš ga, a ako nema, onda ga potvaraš!

(hadis, bilježi Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

Knjiga : Izvucimo pouku // Autor : nepoznat ( izdavač: Medžlis Islamske zajednice Tešanj)

Design i Code: Mantik