POKAJANJE GRJEŠNIKA NAKON ČETRDESET GODINA ASILUKA

trenner
10. August 2012. |
Pouka  

Prenosi se da je u Musaovo, a.s., vrijeme Israilićane zadesila velika suša. Narod mu dođe i reče: “O ti, koji si s Allahom razgovarao, zamoli Ga da nas napoji kišom!” Musa, a.s., ustade i zajedno krenuše u pustinju. Bilo ih je preko sedamdeset hiljada. Musa, a.s., zavapi: “Gospodaru moj, napoj nas kišom i obaspi milošću! Smiluj se našoj dojenčadi, stoci na ispaši, starima koji Ti se klanjaju!” Međutim, nebo se još više razvedri, a Sunce jače upeče. Musa, a.s., nastavi s dovom: “Allahu moj, ako mi je ugled kod Tebe oslabio, molim Te ugledom vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., kojeg ćeš pred kijametski dan poslati!” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoj ugled kod Mene nije splahnuo, ti si, zaista, cijenjen, ali među vama je rob koji Mi četrdeset godina uporno griješi. Obznani ljudima da vam je zbog njega kiša uskraćena.” Musa, a.s., odgovori: “Gospodaru moj, ja sam rob Tvoj slabašni, a i glas mi je tih, pa kako da ih obavijestim, a ima ih preko sedamdeset hiljada!?” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoje je da obavijestiš, a Moje da dostavim.” Musa, a.s., viknu: “O griješniče! Ti koji Allaha, dž.š., četrdeset godina izazivaš! Iziđi pred nas, zbog tebe nam je kiša uskraćena!”

Grješnik se malo pridiže, pogleda lijevo i desno, i ne ugleda nikoga da je ustao, te shvati da traže njega, pa prošaputa: “Kad bih izišao, osramotio bih se pred svim Israilićanima. A ako, pak, ostanem sjedeći, zbog mene će im kiša ostati uskraćena.” Zavuče glavu u odjeću, kajući se za nedjela, pa zamoli:  “Gospodaru moj, griješio sam četrdeset godina, a Ti si blago postupao prema meni. Sada Te, evo, skrušeno molim i kajem se, pa prihvati moje pokajanje!” Nije ni završio s dovom, a bijeli oblak se navuče i obilna se kiša prosu. Musa, a.s., upita Allaha, dž.š: “Gospodaru moj, zašto nas napoji kišom, a niko pred nas ne iziđe?” Uzvišeni mu odgovori: “O Musa, napojio sam vas radi onoga zbog koga ste i bili uskraćeni!” Musa, a.s., ponovo zamoli: “Pokaži mi Tvog pokornog roba!” Uzvišeni odgovori: “O Musa, nisam ga osramotio dok Mi je griješio, zar da ga osramotim sada kada Mi se pokajao!? Mrzim klevetnike, pa zar da budem od njih!?”

Knjiga: 101 Tevba – Kazivanja Pokajnika i pokajnica  // Autor: Hani El-Hadždž

POKAJANJE JEDNOG KRALJA

trenner
8. August 2012. |
Dova  
| Oznake: ,

Muhammed ibn Ahmed el-Berra, u Er-Revdu, bilježi predanje Avna ibn Abdullaha ibn Utbea u kome stoji:

“Ispričao sam Omeru ibn Abdulazizu dirljivu priču. Pričao sam mu o davnašnjem kralju koji je nanijetio je sagraditi zgradu. Uz veliku pažnju i brigu, napravio je zgradu, a potom upriličio gozbu. Na kapiji je postavio ljude koji bi pitali ljude po izlasku: “Da li ste našli kakvu mahanu?”

Ljudi su odgovarali: ‘Ne!’ Na kraju, dođoše ljudi u čohama i na isto pitanje odgovoriše: ‘Našli smo dvije mahane.’ Kraljevi ljudi ih uhapsiše i sprovedoše kralju. ‘Svakoga smo pitali za mahanu i niko nije našao nikakvu, sve dok ne dođoše ljudi (mislim da je rekao momci) obučeni u čohanu odjeću. Kada smo im postavili isto pitanje, rekoše da su našli dvije mahane.’ ‘Ne bih bio zadovoljan ni da se radi o jednoj! Dovedite ih!’- reče kralj.  Kada ih uvedoše, kralj upita: ‘Jeste li našli kakve mahane?’ ‘Dvije!’ – odgovoriše.

‘Koje su to?’ – upita kralj. ‘Građevina će se srušiti, a i njen vlasnik će umrijeti.’ – odgovoriše. ‘A da li znate za kuću koja se neće srušiti i čiji vlasnik neće umrijeti?’ ‘Znamo!’ ‘Koja?’ ‘Ahiretska kuća!’ – odgovoriše. Potom pozvaše kralja da krene sa njima i on prihvati poziv, rekavši: ‘Ako bih krenuo s vama ovako javno, moj narod mi to ne bi dozvolio, nego ćemo se sastati tu i tu, tada i tada.’ Nakon što je proveo izvjesno vrijeme s njima, jednog dana im reče: ‘Alejkumus-selam.’ Upitaše ga: ‘Šta je? Jesmo li ti nešto ružno uradili?’ ‘Ne.’ – odgovori kralj. ‘Šta te je, onda, navelo da nas napustiš?’ ‘Vi me  poznajete i zbog moje pozicije me gotivite.’ Izgleda da se ovaj momenat dojmio Omeru, pa sam otišao kod Meslemea i njemu to ispričao. Mesleme je došao Omeru i ispričao mu ovaj događaj, a Omer mu reče: ‘Teško tebi, Mesleme! Šta misliš o čovjeku na koga je natovareno breme koje nije u stanju nositi, pa zbog toga pribjegne svome Gospodaru? Da li ti u tome vidiš šta loše?’ ‘O zapovjedniče pravovjernih,’ – reče Mesleme: ‘imaj Allaha na umu kada je u pitanju Muhammedov, s.a.v.s., ummet, jer, tako mi Allaha, kada bi ti postupio kao ovaj kralj, muslimani bi se mačevima isjekli!’ Omer reče: ‘Teško tebi, Mesleme! Natovaren sam teretom koji nisam u stanju nositi!’ Omer je to ponavljao, a Mesleme ga je molio da to ne učini, sve dok se nije umirio.”

Knjiga: 101 Tevba – Kazivanja Pokajnika i pokajnica  // Autor: Hani El-Hadždž

Design i Code: Mantik