Hz. Osman bin Affan ovako kazuje:
“Razbolio sam se, a Allahov Poslanik, a.s., je učio dovu za mene kod Allaha, dž.š. Molio je da mi da ozdravljenje i sačuva od bolesti, a onda je za mene proučio ovu dovu:”
” U’ izuke billâhi ‘l-Ehadi ‘s-Samedillezî lem jelid ve lem juled ve lem jekun lehu kufuven ehadun min šerri mâ tedžidu.”
Značenje:
” Tražim utočište za tebe kod Allaha, Jedinog, Utočista svakome, Onoga koji nije rodio niti je rođen, Kome niko nije ravan, od zla onoga što te tišti.”
Osman bin Affan, r.a., nastavlja dalje:
” Kad je Poslanik, a.s., krenuo da ide, ovako mi je reko:”
” – Osmane bin Affane, ovim rječima traži utočišta kod Allaha…”
Prijatelju! Bolesnik koji upućuje dovu ovim mubarek riječima stiče pravo na Allahovu milost. Jer, riječi koje su sadržane u dovi Allahu, dž.š., najdraže su riječi. Njima se povećava Allahov rahmet.
I tako, dobrom muslimanu treba, ustvari, šart je da, kad se razboli, on ili neko iz njegove poredice, ili bilo koji brat musliman iz njegove okoline uči ovu dovu kad ode u posjetu. Ova dova donosi korist, berićet, izlječenje. Vessalam!…
Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli