Ime Azrail , a.s., ne spominje se u Kur'anu, već se samo spominje Melek smrti, kako ga Kur'an opisuje u narednom ajetu:

“Reci: ‘ Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’ ” (Es-Sedža, 11.)

Međutim, postoji više meleka koji uzimaju duše, kako nam to Kur'an spominje u ovom ajetu:

“On vlada robovima svojim i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.” (El-En'am, 61,)

I ti isti meleki koji su zaduženi za uzimanje duša čupaju duše nevjernika i grješnika na vrlo težak način i bez ikakve milosti, što razumijemo iz sledećih ajeta:

“A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u ognju.’ ” (El-Enfel, 50.)

“…a da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdrživom kasnom biti kažnjeni…’ “; (El-Enam,93.)

” A kako će tek biti kada im meleki budu uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim! ” (Muhamedd, 27.)

A kada dolaze da vjernicima uzmu duše i da ih usmrte, donose im radosne vijesti, kao što kaže Allah, dž.š., u Kur'anu:

“Onima koji govore: ‘ Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i no onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete.” (Fussilet, 30-31.)

Knjiga: Džibril, A.S., Povjernik Božije Objave  // Autor: Mensur Abdul-Hakim Muhammed

To su dva meleka koja su zadužena za ispitivanje umrlog u kaburu njegovom Stvoritelju, vjeri, knjizi i poslaniku. Munkir i Nekir će ispitivati i vjernika i nevjernika, ali Allah će učvrstiti vjernika riječju, pa će znati odgovor, kako kaže u Kur'anu:

“Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27.)

Bera ibn Azib prenosi da je allahov Poslanik, a.s., rekao: ” Kada musliman bude pitan u kaburu, pa posvjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, na to se misli u riječima Uzvišenog: ‘Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.’ “

Također od Beraa ibn Aziba prenosi se da je rekao: “Išli smo s Božijim Poslanikom, a.s., na dženazu jednom ensariji, i kada smo stigli do kabura i ukopali ga, Božiji Poslanik, a.s., sjeo je, a sjeli smo i mi oko njega mirno kao da su na našim glavama ptice. U svojoj ruci je držao štap stružući po zemlji s njim, pa je podigao glavu i rekao dva ili tri puta: ‘Utječite se Allahu, dž.š., od kaburske patnje’, a zatim je nastavio: ‘Doista, kada rob vjernik bude pri kraju dunjaluka, a na prijelazu na ahiret, dolaze mu meleki s neba bijelih lica kao da su im lica poput sunca. Sa sobom nose kefine i balzame iz Dženneta i sjednu oko njega dokle dopire pogled. Zatim dolazi Melek smrti i sjeda pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti dobra dušo, izađi uz Allahov oprost i zadovoljstvo.” Rekao je zatim: ‘ I ona izađe, kao što kap vode izađe iz čaše kad je neko pije, i meleci je ne zadrže u svojim rukama ni koliko iznosi treptaj oka, a da je ne stave u te kefine i balzame, pa iz nje izađe najljepši miris msika koji se može naći na dunjaluku, i onda se zapute ka nebu.’  I ne prođu ni pored jedne skupine meleka, a da meleci ne upitaju: ‘Ko je ova dobra duša?’ Pa odgovore: ‘Taj i taj’, nazivajući ga najljepšim imenima kojim su ga nazivali na dunjaluku, i tako sve dok ne stigne do sedmog neba, pa im Allah, dž.š., kaže:‘Upišite ovog mog roba u Ilijun (Knjiga dobrih) i vratite ga u zemlju, Ja sam ih stvorio od zemlje, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih drugi put oživiti.” Poslanik nastavi: ‘Zatim se njegova duša vrati u njegovo tijelo i dolaze mu dva meleka koja sjednu pored njega, pa ga pitaju:

‘Ko je tvoj Gospodar?’
On će odgovorit: ‘Allah, dž.š.’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Moja vjera je Islam.’
Zatim će ga pitati: ‘ Ko je onaj čovjek što vam je poslan?’
Reći će: ‘ To je Allahov Poslanik, a.s.’
Ponovo će ga upitati: ‘Kako znaš?’
Reći će: ‘ Učio sam Kur'an, pa sam čvrsto u njega vjerovao.’

Zatim će čuti glas s neba koji će ih zovnuti i reći: ‘ Moj je rob čvrsto vjerovao, opromite ga iz Dženneta, obucite ga odjećom iz Dženneta i otvorite mu vrata u Džennet.” Rekao je zatim Poslanik: ‘ Pa mu dolaze preljepi mirisi iz Dženneta, kabur mu se proširi dokle pogled dopire, i dođe mu čovjek lijepog lica, lijepe odjeće i ljepog mirisa, pa mu kaže: ‘Raduj se onom što ćete razveseliti, ovo je dan koji ti je obećan.’ On će reći: ‘ Ko si ti? Tvoje je lice lice koje dolazi s dobrim.’ On će mu dogovriti: ‘Ja sam tvoja dobra djela.’ Ćovjek će reći: Gospodaru, učini da bude Sudnji dan, da se vratim svojoj porodici i svom imetku.’ Poslanik zatim nastavlja: ‘ A kad bude nevjernik pri kraju dunjaluka a blizu ahireta, dolaze mu meleki s neba crnih lica noseći sa sobom najgrublje platno i sjednu oko njega dokle pogled dopire, a potom dolazi Melek smrti i sjedne pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti zla dušo, izađi u Allahovu srdžbu i gnjev.’ Zatim mu čupaju dušu kao što se čupaju grebeni kroz mokru vunu, i kada je izvade, ne zadrže je kod sebe ni treptaj oka, a da je ne stave u grubo paltno, pa izlazi iz nje najgori miris lešine koji se može naći na Zemlji. Zatim se zapute ka nebu, i ne prođu ni pored jedne skupine meleka a da ih ne upita: ‘Ko je ova zla duša?’  Oni im kažu: ‘ Taj i taj’, nazivajući ga najgorim imenima kojima su ga nazvali na dunjaluku, i tako sve dok ne dođu do zemaljskog neba, pa zatraže da im se otvori i ne bude im otvoreno.’ Zatim nam je Poslanik, a.s., proučio oavj ajet: ‘Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grešnike kazniti.’ (El-E'raf, 40.) Potom će Allah reći: ‘Upišite ga u Sidždžin (Knjiga loših djela) na zemlji, i njegova će duša biti odbačena.” Tada je Poslanik, a.s., proučio ovaj ajet: ‘…a onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio.’ (El-Hadždž, 31.) Potom njegova duša bude vraćena u tijelo, pa mu dolaze dva meleka i posade ga da sjedi, te ga pitaju:

‘Ko je tvoj gospodar?’
On će odgovorit: ‘Ah, ah ne znam’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Ah, ah ne znam.’

Tada će čuti glas koji će ih pozvati i reci: ‘Moj rob je poricao, opremite ga iz Džehennema i otvorite mu vrata u Džehennem.’ Tada će do njega dopirati njegova vrelina i žestina, a kabur će mu se stisnjeti tako da će mu jedna rebra kroz druga prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog lica, ružne odjeće i užasnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se onom što će te ožalostiti, ovo je tvoj dan koji ti je obećan.’ On će upitati: “Ko si ti, pa mi dolaziš sa zlom?’ Ovaj ćeodgovorit: ‘Ja sam tvoja loša djela.’ Zli čovjek će reći: ‘O Gospodaru, ne učini da bude Sudnji dan.’ “

Ovaj dugi, ali jako bitan hadis otkriva nam neke stvari s onoga svijeta i otkriva nam ulogu meleka, kad je riječ o čovjeku, od trenutka izlaska duše iz tijela pa do njenog ispitivanja od dvojice meleka u kaburu. a kabur je prvo boravište čovjeka na onom svijetu, i u njemu će čovjek znati svoje krajnje boravište: ili Džennet ili Džehennem.

Božiji Poslanik, a.s., kaže u hadisu: “ Dosita će ovaj ummet biti iskušan u kaburu, pa ako vjernik uđe u kabur, preuzmu ga njegovi čuvari i dođe mu melek pun prijekora, pa ga pita: ‘Šta si govorio za ovog čovjeka?’ Vjernik će odgovorit: ‘On je Allahov poslanik i rob.’ Melek će reći: ‘Pogledaj u svoje mjesto koje ti je bilo pripremljeno u Vatri, pa te Allah izbavio iz njega, a mjesto koje vidiš u Vatri nadomjestio ti je mjestom koje vidiš u Džennetu. ‘ Vjernik će vidjeti oba mjesta i povikat će: ‘ Pustite me da obradujem porodicu.’ Bit će mu rečeno: ‘ Smiri se.’ A licemjer će sjediti kad ga prihvate njegovi čuvari, i bit će mu rečeno: “Šta si ti govorio o ovom čovjeku?’ Reći će: “Ne znam, govorio sam kao ostali ljudi.’ Reći će mu se: “Nisi znao, ovo je mjesto koje je bilo tvoje u Džennetu, pa ga je Allah izmjenio mjestom u Vatri.”

A u drugom Hadisu Allahov Poslanik, a.s., veli: “Svaki će rob biti proživljen u kaburu onako kako je umro: ako je bio vjernik, bit će proživljen kao takav, a ako je bio licemjer, bit će proživljen u licemjerstvu.”

Knjiga: Džibril, A.S., Povjernik Božije Objave  // Autor: Mensur Abdul-Hakim Muhammed

Časni meleki su Allahovi, dž.š., izaslanici i Njegove vojske, koje su mu poslušne i čine ono što im On naredi. Džibrilu, a.s. ukazana je posebna čast da zauzme poziciju vođe i predsjednika meleka, a njegova pozicija kod Allaha, dž.š., jeste velika čim ga spominje nakon Sebe u ajetu:

“Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici, najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.” (Et-Tahrim,4.)

A Spominje ga prije ostalih meleka u ovim kur'anskim ajetima: “Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an – koji potvrđuje da su i prijašne objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.’ Ko je neprijatelj Allahu, i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i Džibrilu i Mikailu, pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju” (El-Bekara, 97-98.)

Džibril, a.s., zadužen je za dostavljanje Objave svim poslanicima i vjerovjesnicima, a među njima i Muhammedu, a.s., što se spominje u narednom ajetu: ” I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara, 192-194.)

Ovaj nam ajet kazuje da je Džibril, a.s., povjernik Božije objave i znanja, baš kao što je Mikail, a.s., povjenrik za ishranu i nafaku. Međutim, znanje, za koje je zadužen Džibril, a.s., jeste duhovna hrana, i ono časnije i preče od fizičke ishrane koja je povjerena Mikailu, a.s.

Allah, dž.š., u Kur'anu spominje Džibrila a.s., pod još dva imena, a to su Er-Ruhul-Emin i Ruhul-Kudus, a spominje ga u sljedećim ajetima:

“Kad Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao, pa ti si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao…’ ” (El-Maida, 110.)

“I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli…” (El-Bekare, 87.)

“Reci: ‘Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima” (En-Nahl, 102.)

“I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ” (Eš-Šuara, 192-194.)

“K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje” (El-Me'ridž, 4.)

“Meleki i Džibril, uz dozvolu Gospodaru svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake” (El-Kadr, 4.)

“Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog.” (Et-Tekvir, 19-21.)

Svi navedeni pohvalni atributi i ljepi opisi Džibrila, a.s., daju mu prednost nas ostalim časnim melekima. Njegova snaga doseže do te mjere da je on samo krajem jednog krila, od mnogobrojnih krila koje ima, podigao gradove Lutovog, a.s., naroda i uništio ih, što ćemo kasnije izložiti, uz Allahovu, dž.š., pomoč.

Knjiga: Džibril, A.S., Povjernik Božije Objave  // Autor: Mensur Abdul-Hakim Muhammed

“Lâ ilahe illalâhu vahdehu lâ šerike leh. Lehu ‘l-mulku ve legu ‘l-hamdu ve huva ‘alâ kulli šej'in kadir. El-hamdu lillâhi ve subhânallâhi ve lâ ilâhe illallâhu vallahu Ekber. Ve le havle ve lâ kuvete illâ billâhi ‘-l'alijji ‘l-azim.”

Naš dragi Poslanik, a.s., je rekao: “Ko god ovim rjiečima upućuje dovu i moli za oprost svojih grijeha ili, pak moli nešto što se odnosi na ovaj svijet i Ahiret, njegova dova biva primljena i uslišano ono što traži.”

Putniče za Džennet! U ovim mubarek riječima sadržano je Ism-i A'zam (Allahovo, dž.š.. Najveće Ime). Jer Poslanik a.s., nas je obradovao viješću da će onaj ko upućuje dovu, ako u njoj prouci i ove riječi, doživjeti da mu dova bude primljena kod Allaha u najljepšem obliku.

Uostalom, svaki musliman zna za ove mubarek i berićetli riječi. Ako ima neko da ne zna, to treba da nauči.

Prvo, mubarek riječi: “Lâ ilahe illalâhu vahdehu lâ šerike leh. Lehu ‘l-mulku ve legu ‘l-hamdu ve huva ‘alâ kulli šej'in kadir” Allahu su najomiljenije riječi. O ovoj mubarek dovi i zikru ima jako puno hadisa. Neki od njih su sledeći:

1. “Svako onaj ko prouči deset puta: Lâ ilahe illalâhu vahdehu lâ šerike leh. Lehu ‘l-mulku ve legu ‘l-hamdu ve huva ‘alâ kulli šej'in kadir stiče sevapa ko da je oslobodio četiri roba od roda pejgambera Ismaila.”

2. “Ako jedan rob proči ovu dovu i zikir sa surom El-Ilhas te riječi bez ikakve zavjese priblizavaju Allahu.” Uzvišeni Allah sa milošću gleda onog ko izgovara ove riječi prolamajući nebesa. Koga god Svevišnji pogleda Svojom milošću, Allahov je hakk da mu pruži ono što je molio.

3. “Učenje ove dove i zikrova ne ostavlja nijedan grjeh. Nijedno dobro djelo ne može prevazići sevap koji se postiže ovim riječima.” Znači, učenje ovih mubarek riječi donosi više sevapa od bilo čega. Isto kao i:

4.“Subhânallâhi ve ‘l-hamdu lillâhi ve lâ ilâhe ilallâhu vallâhu ekber. Ve lâ havle ve lâ kuvvete illâ billâhi ‘l-alijji ‘l-azim”.

Dova i zikir su djelo koje donosi mnogo sevapa. O ovome ima jako puno hadisa:

“To je džennetska riznica. Jedna od džennetskih riznica ispod Uzvišenog Prijestolja.”

“Ni ja ni svi pejgamberi prije mene nismo čuli za dovu i zikir koji nose više sevapa od ‘Subhânallâhi ve ‘l-hamdu lillâhi”.

Putniče za Džennet! Ove vrijedne rječisu Ism-i A'zam. Jer neko ko upućuje dovu, pa još joj doda ove riječi, ona je primljena kod Allaha. Suština toga je, znači, da ova vrijedna dova i zikir pomažu da učenje onoga ko nešto želi bude korisno i primljeno.

Prijatelju! Svako ko obavlja namaz poznaje ovu dovu i zikir, jer su to dove za Tesbih koji se uči na kraju namaza.

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Sa suparnikom se treba borirti hrabro – Ako ne crkne kao pas – Ostat ću bez voljene, AVNI

Jedan pametan čovjek uzjaha konja i krenu na put. Ugleda pored puta čovjeka kako spava i kojem zmija samo što nije ušla u usta. Potjera konja brže da bi prepao zmiju i spasio čovjeka, ali ne stiže.

Nekoliko puta tog čovjeka udari bičem, te čovjek skoči od siline udarca i skloni se pod drvo. Pod tim drvetom bilo je dosta truhlih jabuka. Konjanik mu naredi da jede te jabuke.

– Gospdine, šta sam vam učinio? Ako me imate namjeru ubiti, izvadite sablju i učinite to. Kako nesretan sat kada sam nabasao na vas. Kako su sretni oni koji nikada nisu vidjeli vaše lice! Čak  ni nevjernici ne čine nešto ovako bez razloga.

Čovjek je nastavio preklinjati konjanika i želiti mu zlo. “Gospodaru moj, Ti ga kazni Svojom kasnom”, govorio je.

– Trči! – naredi mu konjanik.

Konjanik je dugo vremena tjerao čovjeka da trči. Kada mu se na kraju smučilo, poče povraćati, te uz to izađe i zmija. Kada ugleda zmiju, baci se konjaniku pred noge i poče ga blagosiljati:

– Ti si melek. Kako  je sretan sat kada sam te ugledao. Ti si mene tražio kao majka, a ja sam bježao kao magarac. Da sam znao situaciju, ne bih ti govorio ružne riječi. Ti si šutio i bio veoma ljut. Udarao si me i nisi ništa govorio. Oprosti mi!

– Da si znao situaciju ili da sam ti ispričao o tome, ti bi se na smrt prepao. Da si znao da je zmija u tebi, ne bi jeo jabuke, ne bi trčao niti povraćao. Dok sam te ružio, u sebi sam učio dovu: “Allahu, olakšaj mi posao! “

Kaže se da je bolje neprijateljstvo pametnog čovjeka od prijateljstva glupe osobe. Poslanici su nastojali ukazati narodu na zmiju u njima. Što se tiče ljudi, oni u tim situacijama govore ružno i ne razumiju.

Knjiga: Priče iz Mesnevije // Autor: Mahmut Yilmaz