Kazivanje o Karunu

trenner
28. Marta 2010. |
Pouka  

Uzvišeni Allah kaže: “Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!’ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.’ ‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!’ – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – ‘on je, uistinu, presretan.’ ‘Teško vama!’ – govorili su učeni – ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.’ I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: ‘Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?’ Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj.” (EI-Kasas, 76.-83.)

Ibn-Abbas, r. a., drži se mišljenja da je Karun bio rođak Musaa, a. s., po ocu. To mišljenje je poduprto od mnogih drugih prenosilaca, uključujući Ibn-Džurejdža koji je dodao da je on Karun ibn Jašar ibn Kahis, dok je Musa bio sin Imrana ibn Hafisa. Ibn-Džurejdž ide dalje i odbacuje mišljenje Ibn-Ishaka da je on bio nećak Musaovog, a. s., oca.

Katade kaže: “On je bio nazvan ‘En-Nur’ (svjetlo), zato što je imao melodičan glas dok je učio Tevrat, ali je postao licemjer, poput Samirije, koji je također postao licemjer. Tako je Karun bio uništen zbog svog griješenja čemu je uzrok bio imetak i bogatstvo koji su mu dati.” Sehr ibn Hevšeb kaže: “On je za sobom povlačio svoje haljine iz ponosa i oholosti.” Uzvišeni Allah je spomenuo veličinu njegovog imetka i bogatstva, tako da je ključeve njegovih riznica moralo nositi nekoliko snažnih ljudi. Kaže se: “Ključevi su bili načinjeni od kože i nošeni su na šezdeset mazgi.” A Allah najbolje zna.

Kako bilo, on je bio opomenut od strane pobožnoga čovjeka, koji je govorio: “Ne budi obijestan“, tj. nemoj biti uobražen i oholiti se zbog bogatstva, bivajući nezahvalan SvemogućemAllahu. “‘Jer Allah ne voli one koji su obijesni!’ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – ‘i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet‘.” Oni ga upućuju da usmjeri svoja nastojanja ka tome da stekne Allahovu nagradu na Onome svijetu, jer je to najveća nagrada. Ali, “… a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu”, tj. uzmi svojim novcem ono što ti je učinjeno dozvoljenim, i uživaj sva dopuštena zadovoljstva sadašnjeg života, “… i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio”, tj. budi dobar prema Allahovim stvorenjima, Koji je bio dobar prema tebi, “… i ne čini nered po Zemlji”, tj. nemoj činiti štetu ljudima za koje ti je naređeno da im činiš dobro, a ako im budeš činio štetu, On će te kazniti i oduzeti ono što ti je bio darovao, “… jer Allah ne voli one koji nered čine.” Njegov odgovor na ovaj lijep savjet svoga naroda nije bio ništa osim: “‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim‘ – govorio je on”, tj. “Ja ne trebam to što govorite ili na šta ukazujete, jer Allah mi je ovo dao zato što je On znao da ja to zaslužujem i da sam ja za to stvarno predodređen. Štaviše, ako to nije zato što me On voli, pa On mi tada to ne bi ni poklonio, niti dao.” Svakako, Uzvišeni Allah je opovrgnuo njegovu izjavu kazavši: “A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti”, tj. Mi smo još prije uništili naraštaje zbog njihovih grijeha i loših dijela, a bili su snažniji od Karuna i imali su više bogatstva i djece nego on. Pa, ako je to što je on kazao istina, On ne bi kaznio nikoga od onih koji su imali mnogo više imetka i bogatstva od njega i njegov imetak i bogatstvo ne bi bio dokaz Allahove ljubavi i pažnje spram njega. “Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učinitiNama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.” (Sebe’, 37.) I On kaže: “Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.” (El-Mu'miniin, 55.-56.) Allahov odgovor na Karunove tvrdnje potvrđuje naše objašnjenje njegovih riječi: “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim“, što je poput onoga koji tvrdi da je alhemičar, ili da poznaje Najuzvišenije ime SvemogućegAllaha i to iskorištava da stekne imetak – sve su to varke i neistine. Jer, alhemija ne može promijeniti stvarnost nečega, a Najuzvišenije Allahovo ime nije djelotvorno ako je izgovoreno od strane nevjernika. A Karun je, bez sumnje, bio nevjernik i licemjer. Štaviše, kontekst pruženog savjeta od strane njegovog naroda i njegov odgovor to potvrđuju.

Uzvišeni Allah kaže: “… iziđe on pred narod svoj u svom sjaju.” Mnogi su komentatori kazali da je on izišao pred svoj narod u velikoj raskoši (sluge, haljine i jahaće životinje). Kada su ga vidjeli oni koji su žudjeli za životom na ovome svijetu, poželjeli su da imaju isto i čudili se: “Kako li je on samo sretan!” Kada su njihove riječi došle do ušiju pobožnih, pravednih ljudi, rekli su im: “‘Teško vama!‘ – govorili su učeni – ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada’ “, tj. Allahova nagrada na onom svijetu je bolja i veća nego ova. Uzvišeni Allah kaže: “… a biće samo strpljivima pružena“, tj. uputu, kazivanje i odlučnost u pogledu onoga svijeta, kada se nalazi okružen uživanjima na ovome svijetu’ neće postići niko, osim onih koji su upućeni i čija su srca učvršćena, a misli ispravne milošću Svemogućeg Allaha. Divne li su riječi jednoga od prijašnjih učenjaka koji je kazao: “Uistinu, Allah voli pronicljive i uviđavne u vremenu sumnjivih stvari i jasno rasuđivanjeu vremenu prisustva strasti.” Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći“, kada Uzvišeni Allah spominje njegov izlazak u svoj raskoši, On kaže: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali.” Imam Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, sallalla.hu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dok  je neki čovjek šetao, odjeven u dvodjelnu odjeću i ponosan na sebe svojom lijepo očešljanom kosom, Allah je iznenada učinio da on propadne u Zemlju i nastavit će propadati u nju sve do Dana proživljenja.” (Buhari)

Prenose Ibn-Abbas, r. a., i Es-Sadi da je Karun platio izvjesnu količinu novca jednoj prostitutki da kaže Musau, a. s., kada bude u društvu sa drugim ljudima, da je počinio (blud) sa njom. Kaže se da je ona to učinila, a Musa, a. s., je zbog toga zadrhtao i obavio dva ruku'a (naklona u namazu), a zatim joj kazao: “Tako ti Allaha! Kaži mi, ko te unajmio da to učiniš?” Rekla je: “Karun me unajmio da to učinim.” Zatim je zatražila Allahov oprost i pokajala Mu se. Zbog toga, (Musa, a. s.) je pao na sedždu i učinio dovu Allahu protiv Karuna. Uzvišeni Allah mu je objavio da mu je On potčinio Zemlju, pa je Musa, a. s., zapovijedio Zemlji da proguta Karuna i njegovo mjesto stanovanja. I tako je i bilo, a Allah najbolje zna.

Također se kaže: “Kada je Karun izišao pred svoj narod u svoj svojoj raskoši, sa stražom, mazgama i haljinama, prošao je kraj Musaa, a. s., dok je on podsjećao narod na Allaha. Kada je narod vidio Karuna, lica većine njih su se okrenula prema njemu. Musa, a. s., ga je pozvao i rekao: ‘Zašto to činiš?‘ Karun je odgovorio rekavši: ‘O Musa! Ti si počašćen poslanstvom, a ja sam počašćen bogatstvom. Ako hoćeš, ti možeš izaći i učiniti dovu Allahu protiv mene, a ja ću učiniti dovu Njemu protiv tebe.‘ Zatim su obojica izašli i Musa, a. s. je kazao: ‘Želiš li da ti počneš?‘ Karun je rekao: ‘Da‘, i učinio je svoju dovu, ali na nju nije bilo odgovoreno. Tada je Musa, a. s., učinio dovu SvemogućemAllahu protiv njega govoreći: ‘O Allahu! Naredi Zemlji da mi danas bude pokorna.’ Allah mu je objavio da je to učinio. Zatim, Musa, a. s., je rekao: ‘O Zemljo! Uzmi ih!’ i ona ih je progutala do njihovih stopala. Zatim je rekao: ‘Uzmi ih!’ i ona ih je progutala do njihovih koljena. Zatim je rekao: ‘Uzmi ih!’ i ona ih je uzela do njihovih ramena. Zatim, rekao je: ‘O Zemljo! Prinesi njihova blaga i riznice!’ One su bile prinijete dok ih nisu ugledali, a zatim je Musa, a.s., pokazao svojom rukom govoreći: ‘Idite, sinovi Levijevi!’ I oni su potonuli u Zemlju.” Prenosi se od Katade da je rekao: “Oni će tonuti u Zemlju sve do Dana proživljenja.” Ibn-Abbas, r. a., kaže: “Oni će tonuti u Zemlju, dok ne stignu do sedme zemlje.” Uzvišeni Allah kaže: “… i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći”, tj. on sebi nije mogao pomoći ili dobiti pomoć od ostalih. Uzvišeni Allah kaže: “… kada čovjek ni snage ni branioca neće imati.” (Et-Tarik, 10.) Kada je narod vidio šta se dogodilo Karunu i njegovim riznicama, njihovo propadanje u Zemlju i potpuno uništenje, oni koji su dan ranije priželjkivali položaj poput njegovog položaja, zažalili su, zahvalili Svemogućem Allahu i kazali: “Da namAllah nije milost Svoju ukazao, i nas bi uzemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?

Zatim nas Uzvišeni Allah obavještava: “Taj drugi svijet daćemo… “, tj. Džennet koji je pripremljen, “… onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine.” Zatim On kaže: “… a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

Ovo kazivanje o Karunu se moglo dogoditi prije nego što su oni izašli iz Egipta, jer Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali”, ali se isto tako moglo dogoditi kasnije, nakon što su otišli u Obećanu zemlju. Allah najbolje zna! Kako bilo, Uzvišeni Allah osuđuje Karuna u nekoliko ajeta ČasnogaKur’ ana. Allah kaže: “Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: ‘Čarobnjak i lažov!'” (El-Mu'min, 23.-24.) U suri El-Ankebut, nakon što je spomenuo Ad i Semud, spominje i Faraona, Hamana i Karuna: “… i Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.” (EI-Ankebut, 39.-40.) Tako da je onaj koga je progutala Zemlja bio Karun, a oni koji su potopljeni bili su faraon, Haman i njihove vojske, zato što su bili grješnici.

Imam Ahmed u svome Musnedu prenosi da je jednom Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio o namazu i rekao: “Onome ko ga obavlja redovno i ispravno on će biti svjetlo, dokaz i spas za njega na Danu proživljenja. A, ko ga ne obavlja redovno i ispravno, neće biti za njega ni svjetla, ni dokaza, niti spasa i on će biti (doveden) na Dan proživljenja skupa sa Karunom, Faraonom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom.

Knjiga : Priče iz Kur'ana // Autor : Hafiz Ibn Kesir

O Početku objave Allahovom Poslaniku s.a.v.s.

trenner
24. Marta 2010. |
Hadis  

1. Omer ibn Hattab, r.a., kaže – Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:

“Djela se vrednjuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko je učinio Hidžru (preselio iz Mekke u Medinu) s namjerom da ostvari dobro ovoga svijeta ili radi žene kojom bi se oženio, njegova Hidžra bit će ono radi čega ju je i učinio.”

2. Aiša, r.a., priča da je Haris Ibn Hišam, r.a., pitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: – Allahov Poslaniče, kako tebi dolazi Objava? Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Ponekad mi dolazi poput zvonjave zvona. To mi je najteži način Objave, i kada zvonjenje prestane, ja sam svjestan onoga što je (Džibril) rekao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On mi govori, a ja pamtim šta kaže.”
Aiša, r.a., dalje kaže: – Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog jako hladnog dana i kad je prestala, čelo mu je bilo obliveno znojem.

3. Aiša, majka pravovjernih, r.a., pripovijeda: – Prvo s čim je počela Objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je u vidu istinitih snova. Sve što bi vidio u snu obistinilo bi se poput jutarnjeg svitanja. Kasnije je zavolio samoću. Osamljivao bi se u pećini Hira. Tu je boravio u pobožnosti i provodio brojne noći u molitvi ne silazeći svojima. Zato bi se, prethodno, snabdio hranom. Kada bi mu nestalo hrane, vratio bi se Hatidži, opet se snabdio kao i ranije i tako dok mu nije stigla Istina za vrijeme boravka u pećini Hira. Melek muje došao i rekao:

Čitaj!

Ne znam čitati“, odgovorio je Muhammed, s.a.v.s. “Zatim me je uzeo k sebi“, pričao je on, “i stisnuo toliko da me je muka spopala, a potom pustio i rekao:

Čitaj!

Ne znam čitati“, rekao sam, “a on me uze i po drugi put, stisnu k sebi da meje muka spopala, pa me pusti i reče:

Čitaj!

Ne znam čitati”, rekao sam, “a on me opet uze i po treći put stegnu pa pusti i reče: – Čitaj u ime tvoga Gospodara koji je sve stvorio. Stvorio je čovjeka od ugruška. Čitaj, a tvoj Gospodar je najplemenitiji.” (EI-‘Alek, 1.-3.)

Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio. Srce mu je jako lupalo. Unišao je Hatidži bint Huvejlid, r.a., i rekao: “Pokrijte me! Pokrijte me!” Pokrili su ga, dok ga strah nije napustio, a ondaje ispričao Hatidži šta se desilo i dodao: “Bojim se za sebe!” – Ne, Boga mi! – reče Hatidža – Allah te neće nikada poniziti, jer ti obilaziš rodbinu, pomažeš siročad i siromahe, gostoljubiv si i na strani si onih koji zastupaju istinu. Tada ga je Hatidža, r.a., odvela svome amidžiću Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abduluzzau, čovjeku koji je još u predislamsko doba primio kršćanstvo: Dobro je poznavao hebrejsko pismo i prepisivao iz Evanđelja na hebrejski jezik, što je Bog htio da prepisuje. Bio je oronuli starac i već oslijepio. – Amidžiću – rekla mu je Hatidža –  saslušaj svog bratića!Moj bratiću – reče mu Vereka – šta je to šta si vidio?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispričao je Vereki slučaj koji je doživio (vidio). – To je Džibril, koga je Bog slao Musau – rekao mu je Vereka – kamo sreće da sam mlad i da budem živ kada te bude progonio tvoj narod. “A zar će me oni progoniti?”, upitao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. – Da – reče on – jer nikada niko nije donio slično tome što si ti donio, a da nije napadan. Ako doživim to vrijeme, pomoći ću te koliko god mognem. Ubrzo iza toga Vereka je preminuo, a u dolasku Objave nastalaje pauza.

4. Džabir ibn Abdullah el-Ensari, r.a., govoreći o pauzi u dolasku Objave prenosi daje Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dok sam išao, čuo sam s neba glas. Podigao sam pogled i vidio unog istog meleka koji mije došao u pećinu Hirakako sjedi na stolici između neba i zemlje. Uplašen od togavratio sam se (kući) irekao: “Pokrijte me! Pokrijte me!” Tada je Uzvišeni Allah objavio: O pokriveni, ustani i opominji! I svoga Gospodara veličaj. I svoju odjeću očisti i kipova se kloni! (El-Muddessir, 1.-5.). Nakon toga Objavaje uredno slijedila.

5. Ibn Abbas, r.a., pojašnjavjući riječi Uzvišenog Allaha: Ne izgovaraj ga (Kur'an) svojim jezikom žurno, da bi ga time što prije pamtio (El-Kijame, 16.), kaže: – Allahov Poslanik, s.a.v.s., trudio se dobro zapamtiti ono što mu se objavljuje i radi toga je Kur'an stalno ponavljao(pomjerajući usnama)ovako kako ih ja sada pomjeram. Tada je Uzvišeni Allah objavio: Ne izgovaraj ga (Kur'an) svojim jezikom žurno da bi ga time što prije zapamtio. Zaista je na nama njegovo sabiranje i učenje (El-Kijame, 16.-17.) – Njegovo sabiranje u tvoja prsa da bi ga ti čitao· objašnjava Ibn Abbas. I kada ga (Kur'an) čitamo, ti slijedi njegovo čitanje! (EI-Kijame, 18.), Ibn Abbas kaže: – Saslušaj ga pažljivo. Zatim, Mi smo ga dužni objasniti (ElKijame, 19.) – Zaistaje naša dužnost da ti omogućimo da ga potom reproduciraš (protumačio je Ibn Abbas). Poslije ovih ajeta, kada bi Džibril došao, Allahov Poslanik, s.av.s., bi ga slušao, a kad bi Džibril otišao Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi učio (Kur'an) onako kako gaje učio Džibril.

6. Ibn Abbas, r.a., je rekao: – Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a bio bi najdarežljiviji u mjesecu ramazanu, kada bi mu dolazio Džibril, a dolazio mu je svake noći mjeseca ramazana i poučavao ga Kur'anu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je u činjenju dobra darežljiviji od poslanog (blaženog) vjetra.

7. Ibn Abbas, r.a., priča daje Ebu Sufjan ibn Harb kazivao, kako je Herakle poslao po njega izaslanika dok je on bio u jednoj trgovačkoj karavani Kurejšija u Šamu (područje današnje Palestine, Sirije,Jordana i Libana). U to vrijeme vladalo je primirje između Allahova Poslanika, s.av.s., i Ebu Sufjana i kurejšijskih nevjernika. Otišli su kod Herakla u Jerusalem. Herakle je bio okružen bizantijskim dostojanstvenicima. Kada ih je Herakle pozvao k sebi, pozvaoj e i svog tumača i (preko njega) pitao:

Ko je od vas, po krvnom srodstvu, najbliži tom čovjeku koji tvrdi za sebe daje vjerovjesnik?

Ja sam mu od njih najbliži po srodstvu – odgovorio je Ebu Sufjan.

Primaknite mi ga – reče Herakle – a primaknite i njegove pratioce i postavite ih njemu iza leđa!

Potom Herakle reče svom tumaču: –Reci im da ćuja pitati ovoga (ukazujući na Ebu Sufjana) o onom čovjeku (Muhammedu) i ako mi štogod slaže, neka ga demantirju!

Bogami, (rekao je Ebu Sufjan) da se nisam stidio laži koju bi oni mogli otkriti, ja bih na njega nešto i slagao. Prvo što me je o njemu pitao bilo je:

Kako se među vama cijeni njegovo porijeklo? – On je kod nas uglednog porijekla – rekao sam.

Da li je iko ikada između vas prije njega ovako nešto govorio – upitao je (Herakle). – Nije – rekoh.

Da li je neko od njegovih predaka bio vladar?Nije – rekoh.

Da li ga slijedi ugledni svijet ili puk (slabi i siromašni)? – pitao je. – Slijedi ga puk (slabi i nejaki) –  odgovorio sam.

Da li se njihov broj povećava ili smanjuje? – reče. -Ne smanjuje, nego povećava-rekao sam.

Da li se iko od njih odmetne nezadovoljan njegovom vjerom nakon što ju je prihvatio? – upitao je Herakle. – Ne – odgovorio sam.

Da li ste ga optuživali za laž prije nego što je počeo naučavati ono što sada naučava? – pitao je (Herakle). – Ne – odgovorio sam.

Da li krši zadanu riječ? – upitao je. – Ne – rekoh – ali sada smo u jednom ugovornom periodu primirja s njim i ne znamo šta će on u njemu uraditi.

Nijedan odgovor nije mi pružio mogućnost – izjavio je kasnije Ebu Sufjan – da u njemu kažem bilo šta protiv njega osim ovog.

Da li ste se protiv njega borili? – upitao je opet (Herakle). – Da – izjavio sam.

– Kako se borba završavala -upitaoje. – Borba između nas i njega promjenjive je sreće; nekada pobijedi on, a nekada mi – rekao sam.

Šta vam naređuje? – pitao je. – Govori – rekao sam – obožavajte jedinog Allaha i nemojte mu niučem širk činiti i napustite ono što su obožavali vaši očevi; naređuje nam namaz, iskrenost, krjepost i održavanje rodbinskih veza.

Tada je rekao tumaču da mi kaže: – Pitao sam te za njegovo porijeklo i ti si spomenuo da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju u najuglednijoj porodici svog naroda. Pitao sam te da li je bilo ko između vas prije ovako govorio, a ti si izjavio da nije. Da je bilo ko prije njega tako nešto govorio, rekao bih da je on čovjek koji oponaša riječi kazane prije njega. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar a ti si izjavio da nije, a daje neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast svojih predaka. Pitao sam te da li ste ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, odgovorio si da niste pa smatram da posigurno kada nije lagao na narod kako bi sada lagao na Boga. Potom sam te pitao da li ga slijedi ugledni svijet ili od njega slabiji i siromašniji? Ti si rekao da ga slijede slabiji, a oni su sljedbenici poslanika. Pitao sam te da li se njihov broj povećava ili smanjuje pa si kazao da se njihov broj povećava. Tako je sa imanom dok se ne upotpuni. Dalje sam te pitao da li se bilo ko od njegovih sljedbenika odmetnuo nezadovoljan njegovom vjerom nakon što ju je prihvatio. Ti si odgovorio da nije. Takavje iman kada njegova ljepota obuzme srca. Pitao sam te da li krši riječ i ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše riječ. Pitao sam te šta vam naređuje a ti si odgovorio da vam naređuje da obožavate Allaha i da mu niučemu širk ne činite, da vam zabranjuje obožavanje kipova, a naređuje vam namaz, iskrenost i čednost. Pa ako je to što kažeš istina, on će uskoro zavladati tlom pod ovim mojim nogama. Ja sam znao da će se pojaviti Vjerovjesnik, ali nisam mislio da će biti od vas. Kada bih znao da ću do njega dospjeti, potrudio bih se da se sretnem s njim. A kad bih bio kod njega, prao bih mu noge. Potom je Herakle zatražio pismo Allahova Poslanika, s.a.v.s, poslano po Dihjetu, glavaru Busre, koji ga je proslijedio Heraklu. Herakleje pročitao pismo u kojem stajaše:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegova poslanika. Heraklu, glavaru Bizanta. Spas na onog ko slijedi Pravi put! A potom: Pozivam te pozivom islama! Primi islam, bit ćeš spašen, Bog će te nagraditi dvostrukom nagradom, a ako se okreneš (od ovog poziva) snosit ćeš grijeh svoj i svojih sugrađana.” O sljedbenici Knjige, dodite riječi koja je jednaka i za nas i za vas: da ne obožavamo nikog osim Allaha, da mu širk niučemu ne činimo (nikoga i ništa ravnim ne smatramo), da ne smatramo jedni druge bogovima osim Allaha pa ako to oni odbace, recite: Budite svjedoci da smo mi, uistinu, muslimani. (Alu ‘Imran, 64.)

Ebu Sufjan kaže: – Kada je Herakle kazao što je imao reći i kada je završio sa čitanjem pisma, oko njega je postalo bučno, podigli su se glasovi i mi smo izvedeni. Rekao sam svojim pratiocima da je ugled Ibn Ebu Kebšeta (Muhammeda) stvarno porastao i da ga se plaši i vladar Bizanta (Benu-I-asfara). Od tada sam bio stalno u uvjerenju da će Muhammed zaista pobijediti, sve dok mi Allah nije dao da primim islam.

Ibn Natur, koji je bio guverner Jerusalema, dok je Herakle bio biskup hrišćana Sirije, priča daje Herakle, kada je došao u Jerusalem, bio zlovoljan pa su mu neki od njegovih patrijarha rekli: – Na tvom izgledu zapažamo neraspoloženje. Herakle je bio astrolog i promatrao je zvijezde. Kada su ga upitali (šta vidi), odgovori je: Kada sam noćas promatrao zvijezde, vidio sam kako vladar naroda koji se obrezuje (sunneti), odnosi pobjedu. Ko Se obrezuje od ovog naroda? – Niko se ne obrezuje, osim Jevreja. Neka te oni ne zabrinjavaju. Izdaj naredbu da se svi Jevreji poubijaju odgovorili su oni. I dok su oni tako razgovarali, pred Heraklaje uveden jedan čovjek kogaje poslao vladar Gasanovića da prenese vijest o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Kada ga je Herakle ispitao, rekao je: – Idite i pogledajte je li obrezan ili nije? Oni su ga pregledali i javili Heraklu daje obrezan. On ga je još pitao o Arapima, pa čovjek odgovori: – Oni se sunnete. – To je vladar ovog naroda, već se pojavio – reče Herakle. Tadaje Herakle napisao pismo svome prijatelju u Rumiju, koji mu bijaše ravan u znanju, a onda se uputio u Hims. I dokje Herakle još bio na putu za Hims, stiglo muje pismo od njegovog prijatelja, čiji se sadržaj podudarao sa mišljenjem Herakla o pojavi Vjerovjesnika, s.a.v.s., i da je on, stvarno, Allahov poslanik. Herakle je tada pozvao u svoj dvorac u Himsu velikane Bizantije a potom naredio da se vrata pozaključavaju.Tada se pojavio i rekao: – Narode Bizanta! Želite li spas, želite li pravi put, želite li trajnost vaše vlasti, onda dajte riječ vjernosti ovom Vjerovjesniku. Tada su oni navalili na vrata poput divljih magaraca. Međutim, nađoše ih zaključana. Kada je Herakle vidio njihovu odbojnost i izgubio nadu da će prihvatiti iman, zatražio je da ih vrate njemu a potom rekao: Maloprije sam održao svoj govor sa namjerom da ispitam vašu čvrstinu i privrženost vašoj vjeri i, eto, sada sam se uvjerio. Tada mu se pokloniše padajući ničice nazemlju, zadovoljni s njim. Toje kraj priče o Heraklu (vezane za njegovo vjerovanje).

Knjiga: Buharijna Zbirka Hadisa (sažetak)// Autor: Muhamed ibn Ismail el-Buhari

– Prvo s <:im je pocela Objava
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je u
vidu istinitih snova. Sve sto bi vidio u snu
obistinilo bi se poput jutamjeg svitanja.
Kasnijeje zavolio samocu. Osamljivao bi
se u peCini Hira. Tu je boravio u
poboinosti i provodio brojne nod u
molitvi ne silazed svojima. Zato bi se,
prethodno, snabdio hranom. Kada bi mu
nestalo hrane, vratio bi se HatidZi, opet
se snabdio kao i ranije i tako dok mu nije
stigla Istina za vrijeme boravka u pedni
Hira. Melek muje dosao i rekao:
– Citajl
“Ne znam citati”, odgovorio je
Muhammed, s.a.v.s.
“Zatim me je uzeo k sebi”, pricao je
on, “i stisnuo toliko da me je muka
spopala, apotom pustio i rekao:
– Citaj!
“Ne znam Citati”, rekao sam, “a on
me uze i po drugi put, stisnu k sebi da
meje muka spopala, pa me pusti irece:
– Citaj!
“Ne znam Citati”, rekao sam, “a on me
opet uze i po treCi put stegnu pa pusti i
rece: – Citaj u ime tvoga Gospodara koji je
sve stvorio. Stvorio je covjeka od ugruJka.
Citaj, a tvoj Gospodar je najplemenitiji.”
(EI-‘Alek, 1.-3.)

Tri životnja pitanja – treće pitanje

trenner
5. Marta 2010. |
Pouka  

Treće pitanje Kuda idemo?

Kada su pitali Rabiju Aladeviju

Odakle si došla?
Sa onog svijeta

Kuda ideš?
Idem onom svijetu

Šta radiš ovdje?
Igram se njime.

Kako to činiš?
Jedem njegov hljeb i radim ovosvjetske poslove

Naš cilj je jasan. Vraćamo se Allahu u Njegov Džennet. Nema na dunjluku Dženneta. Dunjalučari, modernisti, kapitalisti su mislili kada budu imali što zažele da će pronaći smiraj i sreću u životu. Pokazalao se obrnuto.

U Švedskoj, kao najnaprednijoj zemlji, ima najviše duhovnih bolesnika. Svaka porodica ima svog psihijatra. A i psihijatrima treba drugi psihijatar. Daleko su normalniji i sretniji oni beduini i beduinke u Sahari. Znači, nije sreća u dunjaluku već u duši. A duša teži ka svom izvoru, Allahu, Džennetu. Ne drogiraju se siromašna, već bogata djeca. Siromašni čeznu za’ životom, a bogati ne znaju šta će od života. U islamskim zemljama nema puno lezbejki i homoseksualaca, jer muslimani žive u bračnoj vezi. Ko danas ima više djece? Bogati ili siromašni?
Neki vele da su pare razlog što se djeca ne rađaju. A statistika kaže drugačije. Upravo oni što ne rade, što su na čekanju imaju baš više djece od onih koji imaju puno para. Znači, nisu pare problem. Žene neće djece zbog obaveza, a ne zbog manjka novca. Hoće Džennet na dunjaluku, ali ne može. Zar može biti išta slađe i ljepše nego biti majka? Ko će lezbejku voljeti ili homoseksualca?

Dunjaluk je problem sam po sebi. Kada ne bi nikad bili bolesni, opet se mora ostariti, nužda vršiti, nokti rezati, kosa šišati, spavati, jesti i na kraju ipak umrijeti. U Džennetu toga neće biti. Ono što momak mašta o svojoj voljenoj da vječno traje i budu zajedno, to je ustvari, Džennet. U Džennetu, nema spavanja, vršenja nužde, dana, noći, ljeta, zime, hladnoća, toplote, samo svjetlost, umjerena klima i vječno uživanje. Nema obaveza, čak ni klanjanja i nema smrti, vječno uživanje. Svako će biti oženjen, niko neće biti ružan. Ljepote Ademove a godina Isaovih, 33 godine. Baš ono što bi mogli samo maštati.

Džennet je čist, mirisav i u njeg mogu samo čisti. Zato, ko se na dunjaluku ne očisti, vatra je najjače čišćenje. Zato, je Džehennem vječna kazna za nevjernike, a čistilište za muslimane griješnike. Zašto Muhammed, a.s., i njegova porodica nisu primali sadaku?

Zato što je sadaka nečista, a Poslanik, a. s., i njegova porodica su potpuno čisti, a onaj ko je čist ne može primati ono što je prljavo. Čak je jedno vrijeme bilo naređeno kada su htjeli ići na razgovor kod Poslanika, a.s., da prije toga podijele sadaku kao znak čišćenja. Džennet je potpuna čistoća i ljepota i u njeg mogu samo čisti. Jedan džennetlija kada bi došao na dunjaluk sav bi dunjaluk zamirisao i sijao bi jače od sunca. Subhanallah!

Zar ima računa prljati se grijesima, biti lažno sretan na dunjaluku i prokockati ovakvu ljepotu. A gledanje Allaha i imati Njegovu ljubav je posebna slast. Zbog ovoga ima se računa roditi i odmah umrijeti.

“Uspio je onaj ko se sačuva od vatre, a uđe u Džennet, a dunjaluk je samo varljivo zamotavanje.”( Ali-Imran, 185)

Ja Rabbi, uči nas od onih koji se kaju, čiste, oprosta traže od dobrih robova Tvojih. Daruj nam Svoju ljubav, zadovoljstvo i uči nas od onih za koje neće biti straha i koji se neće žalostiti.

Amin!

Knjiga: Snagom vjere do uspjeha // Autor: hfz. Husejn Čajlakovič

Dova za otvaranje radnje

trenner
2. Marta 2010. |
Dova  
| Oznake: , , , ,

Ako musliman, u koje god doba bilo, prouči slijedeću dovu prilikom otvaranja radnje, dućana, ateljea, neke trgovine, imat će berićet u zaradi, mir i sreću u kući. To je ova dova:

“Bismillâh: Allâhumme jâ Mufettiha ‘l-ebvâbi iftah lenâ hajre ‘l-babi. Allâhummerzuknâ rizkan halâlen tajjiben ve rizkan vâsi'an. Birahmetike jâ Erhame ‘r-râhimîn.”

Značenje:
” U ime Allaha: Allahu, Ti koji otvaraš sva vrata, otvori nama najbolja vrata! Allahu, podari nam halal opskrbu, dobru i veliku nafaku! Molimo Te za milost, o, Ti koji si Najsamilosniji!”

Prijatelju! Kad pri otvaranju nekog mjesta koje će ti obezbijediti prihode za tvoju djecu ( dućan, prodavnica, fabrika, šta god) proučis ovu dovu, Allah, dž.š., ti onda bude na pomoći. Od onoga šta zaradiš dobijaš samo dobro i berilćet. Halal zarada postaje berićetna. Vesselam!….

Knjiga: Dove i Njihovi Fadileti // Autor: Jusuf Tavasli

Tri životnja pitanja – drugo pitanje

trenner
2. Marta 2010. |
Pouka  
| Oznake: , , , ,

Što smo stvoreni? Šta čemo na dunjaluku?

Na ovaj svijet nismo došli svojom voljom. Nismo birali roditelje, vrjeme dolaska, visinu, spol, ljepotu, ništa. Kada se ama baš ništa ne pitamo, moramo slušati. Onog koji se pita:” Džine i ljude sam stvorio samo da mi robuju.” (Zarijat, 56)

Allah, dž., š., je preko čovjeka Sebe obznanio. Allah nas stvara, hrani, usmrćuje, oživljava i ništa drugo od nas ne traži osim ono priznanje iz Ezela da samo njemu robujemo. Pa, zar je to teško! Teže je robovati vladaru, sebi, ženi, nego Allahu, dž., š. Nema veće slobode i slasti od robovanja Allahu, dž.š. Adem a.s., kada je bio u Džennetu, bio je kao kralj, sve dok nije pogrješio. allah je htio da Adem pogrješi, jer tada je osjetio da je rob. A ne mogu dva kralja biti. Allah voli više Adema kao griješnog pokajničkog roba, nego bezgriješnog kralja. Ovdje smo na dunjaluku samo u tranzitu prolazu.

Došao neki biznismen sa Zapada nekom našem šejhu u Bosni, pa kada je vidio da nema stvari u kući, pitao ga je:” Šejh efendi, gdje su ti stvari? “Ovaj reče: ” A gdje su tvoje stvari.” Ma ja sam putnik u prolazu.” A šejh reče:” I ja sam putnik. Svi smo u prolazu.”

Kada bi ovo dunjačari znali! Ne bi škrtarili i druge ugnjetavili. Jedan naš Bošnjak u americi čitav život je sabirao dolare i škrtario. Pred kraj života se razbolio i shvatio da će pare ostati drugima, te je hodžu upitao da li mogu te pare s njim u mezar. Zato je rečeno : “Škrti ljudi su čuvari tuđe nafake.” Oni misle da rade za sebe, a ustvari, najviše štete sebi. Škrtarili su od sebe na dunjaluku, a neće imati ništa na Ahiretu.

Zato Allah kaže za njih: ” Oni koji škrtare od sebe škrtare.” Kome čuvaju? Naše je što na dunjaluku pojedemo, popijemo, poderemo i podjelimo. sve drugo ostaje nasljednicima. Ustvari, naše nije ništa. U Americi se mnoge stvari rentaju, iznajmljuju, a iskreno rečebo, svi mi rentamo, čitav dunjaluk je renta, jer naše nije ništa. Sve je Allahovo. Allah će naslijediti nebesa i zemlju. Prenosi se kako Isa a.s., sa svojim drugovima bio u jednom mjestu te su puno ogladnjeli. Zatražili su dozvolu da odu u jednu njivu kukuruza da utole glad. U tom je naišao vlasnik njive i počeo galamiti: “Izlazite iz moje njive!”

U tom dođe isa a.s., i reće: ” Pusti ih da se najedu.” Jok! ovaj još upornije reče: ” Ovo je moje njiva. ” Isa a.s., zamoli Allaha dž.š., da proživi sve one koji su bili vlasnici (hisedari), te njive. Toliko ih je bilo da je nastala opšta pometnja i hampa. Svi su govorili:” Što ćeš ti ovde u mojoj njivi?” ” Ovo je moja babovina i djedovina.” Svak je svakog izgonio. Psolije tog prizora svi su ponovo pomrli i nestali. Ostao je samo taj vlasnik. Isa a.s. je samo htio da mu kaže koliko je bilo i nestalo onioh vlasnika koji su svojatali i govorili: ” Ovo je moje! ” A sve je Allahovo. Mi smo samo privremeni vlasnici.

E, Pa šta nam je cilj života na dunjaluku?

Evo odgovora: ” On je Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolja djela činiti. On je Silni i Onaj koji prašta.” (Mulk. 2). Život nastaje tek posljije smrti.

Ovdje smo na ispitu. ovo je pijaca. Šta ko ovdje posije tamo će požnjeti. Ko na dunjaluku naplati nema šta tražiti na Ahiretu. Kada je objavljen ajet:” Ako Allahu uzajmite On će vam to umnogostručiti i oprostit će vam. Allah je blagodaran i blag.” (Tegabun, 17)

Jedan ashab je pitao zar se može Bogu uzajmiti. Kada se uvjerio u to odmah je dao ruku Poslaniku i uvakufio baštu od 600 stabla palmi. Nije išao kući da pita ženu, jer je imao pravu vjernicu koju je zatekao baš u toj bašći palmi, koju je Allahu u Zajam dao. Nije joj se pravdao nego rekao: ” Ženo, izlazi iz bašče, nije više naša. ” A ona upita: “Čija je?” “Allahu u zajam data.” Žena je odmah ustala bez pogovora, čak je i djete tu bilo sa hurmom u ustima. Izvadila je hurmu iz djetetovih usta govoreći: “Nije ovo više naše.” SubhanAllah!

Neka se papučari ne zalijetaju na ovakve zajmove, ako nemaju ovaku ženu. Mogli bi naograjsati. Ashabi su žurili i jagmili se ko će više hajrova učiniti, jer znali su kratkoču života na ovom svijetu. Jednog gnostika (evliju) zatekli su kako izgovara riječi; Allah, allah, allah, pa ga upitali žašto ne uči; la ilahe ila Allah, a on je rekao:

“Bojim se da ne umrem kada kažem; La ilahe, ako ne uspijem reći ila Allah. ” To bi značilo da kaže: ” Nema Boga a da ne uspije doreči – osim Allaha.” Čudnih li Allahovi robova. A kako mi tek sebi produžavamo život. Kada barabi kažeš što grješiš, on ti kaže: ” Hajde, bolan ne živi se hiljadu godina. ” Ko biva, požuri sa griješenjem, jer kratko živiš. Pogrješi što više. Euzubillah!

Život na ovom svijetu nije pravi život, jer život tek nastaje poslije smrti i to vječno. Nuh, a.s., je živio 950 godina i kada su ga upitali kako mu je to prošlo, rekao je: ” Kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao.”

O ovoj kratkoći života na dunjaluku govori Allah u Kur'anu:” I onoga dana kada ih proživimo bit će kao da su ostali na dunjaluku samo jedan čas (tren) od dana i prepoznat će se međusobno…” (junus, 45)

Pa, zar ima računa izgubiti vječnost zbog jednog trena života. Oni što su uživali i grješili kada uđu u vatru bit če upitani: “Jeste li ikada uživali?” Odgovorit će da nisu, jer će biti okupirani patnjom u vatri. Isto tako i dženetlije kada uđu u Džennet zaboravit će da su ikada patili na dunjaluku. Ovo ne znači da trebamo patiti na dunjaluku, već da ne grješimo i Allaha ne zaboravimo.

Onaj ko na ovom svijetu ne bude dozivao Allaha, dozivat će ga u Džennetu, jer Allah hoće da se doziva. On nas je stvorio iz ljubavi i hoće da ga dozivamo, slavimo, veličamo i Njemu zahvaljujemo. Mi smo obični smrtnici, ali i mi kada nekome pomognemo, hoćemo da nam se to prizna i da bude cijelog nam života zahvalan. Pa što nebi i mi bili Allahu zahvalni kada nam je sve potčinio i dao da se time koristimo?!

Čovjek nije nijednu kap vode stvorio. On samo prerađuje ono što Bog stvara i daje. Većina voli ovaj dunjaluk, iako je Ahiret bolji i vječan. Kada bi ljudi vidjeli Ahiret i ljepote Dženneta sve bi pomrlo. Niko više ne bi želio živjeti da dunjaluku, ali…

Zato imamo razm i Kur'an koji nas uči šta je bolje. Kada bi se sedžda odmaj plaćala u kešu niko uspravan ne bi hodao. Sve bi ležalo, ali platit će Allah na Ahiretu.

Ovaj dunja treba voljeti, jer na njemu robujemo Allahu Uzvišenom i na njemu zaradžujemo Džennet.

Knjiga: Snagom vjere do uspjeha // Autor: hfz. Husejn Čajlakovič

Design i Code: Mantik