Rabbi inni lima enzelte Hejje min hajrin fekir
“Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”
Došavši do Medjenske vode, Musa, a.s., je sreo ljude kako napajaju stoku i među njima je primijetio dvije ženske osobe, kojima je pomogao da napoje svoju stoku. Tu ga je glad savladala, pa je otišao u hladovinu jednoga drveta i Allahu se obratio ovom dovom, moleći Ga da ga opskrbi. Musa, a.s., je čvrsto vjerovao da je Allah, dž.š., svemoguć, da dobro i zlo dolaze jedino od Njega i da mimo Njega nema drugog prijatelja, niti pomagača.
Na ovu njegovu iskrenu dovu, Allah, dž.š., se odazvao i otvorio mu vrata Svoje milosti. Jedna od ženskih osoba kojima je pomogao da napoje stoku, došla je stidljivo do njega i prenijela mu poziv svoga oca, koji ga je, radi ukazane pomoći njegovim kćerkama, želio nagraditi. Allah, dž.š., kaže:
“I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: ‘Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!’ I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: ‘Ne strahuj, spasio si ‘se naroda koji ne vjeruje!‘” (EI-Kasas, 25.)
Lijepo je ovom dovom tražiti od Allaha, dž.š., opskrbu.
Knjiga: Zbirka kur’anskih dova Jasin-I-Šerif // Autor: Ajdin Ališković