Povod za to u jednoj predaji navodi Buharija. U njoj Ibn Džurejdž kaže da je čuo od Ataa, da je, tumačeći riječi Uzvišenog: I govore: “Nemojte nipošto svoje bogove napuštati! Nipošto ne ostavljajte ni Vedda, ni Suva ‘a, ni Jegusa, ni Je ‘uka, a ni Nesra! “, Ibn Abbas rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi Nuhovog naroda. Kada su pomrli, šejtan je došaptavao njihovim potomcima da podignu kipove na mjestima gdje su oni odsjedali i da ih nazovu njihovim  imenima. Ovi su to i uradili, ali ih još nisu obožavali. Međutim, kada je ta generacija pomrla i nestalo znanje, ti kipovi su se počeli obožavati.”

Ibn Abbas dalje kaže: “Ovi kipovi koji su podignuti u doba Nuhovog naroda, poslije su obožavani i kod Arapa.” To isto prenose Ikrime, Dahhak, Katade i Muhammed ibn Ishak. Ibn Džerir u svom Tefsiru kaže: “Pričao nam je Ibn Humejd da je njemu pričao Mehran, da je čuo od Sufjana, ovaj od Musaa, a on od Muhammeda ibn Kajsa, da je rekao: “To su bili dobri ljudi u vremenu između Adema i Nuha, imali su svoje sljedbenike koji su ih oponašali. Kada su oni pomrli, ovi koji su se za njima povodili, su rekli: “Kada bi ih naslikali, bolje bismo obavljali ibadet kada ih se sjetimo!?” I tako su ih oni naslikali. Ali, nakon što su i ovi pomrli, i iza njih došli drugi prišao im je Iblis i rekao: “Oni su ih obožavali i u njihovo ime im je padala kiša.” Tako su ih ljudi počeli obožavati. Ibn Ebi Hatim prenosi da je Urve ibn ez-Zubejr rekao: “Vedd, Jegus, Je'uk, Suva’ i Nesr su bili Ademovi sinovi. Vedd je bio  najstariji i najviše je činio dobra Ademu.”

Ibn Ebi Hatim također navodi: “Pričao nam je Ahmed ibn Mensur, da je njemu pričao El-Hasan ibn Musa, a ovom Ja'kub, da je čuo od Ebu el-Mutahhera, da je kod Ebu Dža'fera el-Bakira, dok je bio u namazu, spomenut Jezid ibn el-Muhlib. Kada je završio namaz, rekao je: “Spomenuli ste Jezida ibn el-Muhliba. On je ubijen u području u kome je prvi put, mimo Uzvišenog Allaha, obožavan neko drugi.” Zatim je spomenuo Vedda i rekao: “On je bio dobar’ čovjek, i u svom narodu omiljen. Kada je umro, okupili su se oko njegovog kabura u Babilonu i žalili za njim. Kada je Iblis vidio koliko žale za njim, pretvorio se u ljudski lik i rekao im: “Vidim koliko žalite za ovim čovjekom. Hoćete li da vam ga naslikam i da se slika postavi tu gdje se sastajete, pa da ga se tako prisjećate?” Odgovorili su da hoće, pa im ga je naslikao. Tu sliku su stavili na mjesto gdje su se okupljali i počeli ga spominjati. Kada je Iblis vidio da ga spominju, rekao im je: “Hoćete li da u kući svakog od vas napravim njegov kip, pa da ga se i tako sjećate?” Rekli su: “Hoćemo.” Tako je za svaku kuću napravio njegov kip, pa su ga se i tako počeli sjećati. Njihovi potomci su to doživjeli, pa su gledali kako to oni rade. I kako su se novi potomci rađali, Iblis ih je podučavao kako će ga se sjećati, dok nije  djecu njihove djece naveo da ga uzmu za boga i počnu ga obožavati, mimo Allaha Dž.Š. Tako je kip koga su nazvali “Vedd”, bio prva stvar koja se počela obožavati mimo Allaha Dž.Š.”

Iz ovog konteksta se vidi da je svakog od ovih kipova, obožavala jedna grupa ljudi. Kako je vrijeme prolazilo, oni su sa slika prelazili na oblikovane figure, kako bi djelovalo jače, a zatim su ih mimo Allaha Dž.Š. počeli obožavati.

Bilo je mnogo načina obožavanja tih kipova, a mi smo ih na odgovarajućim mjestima u našem Tefsiru i navodili. Hvala Allahu Dž.Š.

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu je potvrđeno da je Božiji Poslanik a.s., kada su pred njim Ummu Seleme i Ummu Habiba spomenule crkvu po imenu “Marija” koju su vidjele u Abesiniji, i počele opisivati njenu ljepotu i slike, rekao: “To su ljudi koji bi na kaburu dobrog čovjeka, kada umre, pravili bogomolju, a onda u njoj slikali te slike. To su kod Allaha Dž.Š. najgori ljudi!”

Time se želi reći da je Allah Dž.Š., kada se nered raširio na Zemlji i nevolje namnožile obožavanjem kipova, poslao Svoga roba i poslanika Nuha a.s., da poziva obožavanju samo  Allaha, koji nema sudruga, i da odvraća od obožavanja bilo čega sem Njega.

Knjiga: kazivanje o Vjerovjesnicima // Autor: Hafiz Ibn Kesir

Šejtan ne prilazi čovjeku govoreći: Uradi taj grijeh ili budi nepokoran! On čovjeka približava grijehu korak po korak. Davno je rečeno: Pogled, osmijeh, razgovor, dogovor pa susret. Poslije toga dolazi haram zato nas je Allah, subhanehu ve teala, upozorio na slijeđenje šejtanovih stopa:

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama, on će na razvrat i odvratna djela navoditi. (En-Nur, 21.)

To je poziv ispunjen samilošću i milošću od Blagog i Milostivog koji upozorava svoje robove na slijeđenje šejtanovih puteva, napominjući da moraju zatvoriti put na samom početku puta kako ga ne bi postepeno zaveo. Ko razumije šerijatske ciljeve primjetit će taj princip. Šerijatsko pravilo o preventivnim zabranama spada u taj princip. Kao i zabrana osamljivanja s nepoznatom ženom, obaranje pogleda. Zato budi oprezan, brate muslimanu, kada su u pitanju šejtanove spletke.

Preneseno je od Vehba ibn Munebbiha, rahimehullah, da je rekao: Među Israilovim potomcima bio je najpobožniji čotjek svoga vremena. U njegovo vrijeme žitjela su trojica braće koji su imali samo jednu neudatu sestru. Jednom su sva trojica otišla u bitku a nisu znali kod koga je ostaviti i kome je potjeriti. Složili su se da je ostave kod pobožnjaka jer su mu tjerovali. Otišli su do njega i pitali ga da je ostave kod njega i u njegovoj blizini dok se oni
ne vrate iz borbe. Ali on je odbio i tražio zaštitu kod Allaha, subhanehu ve teala i od njih i od njihove sestre. Oni su bili uporni sve dok nije pristao. Rekao je: Smjesti te je u kuću pored moje bogomoije. Braća su je smjestila u tu kuću, ostavili je i otišli u borbu. Ona je ostala u blizini pobožnjaka neko vrijeme, on joj je donosio hranu, ostavijao pred vratima svoje bogomoije i onda joj govorio da izađe iz kuće i uzme hranu. Šejtan ga je stalno podsticao na dobro i njen izlazak iz kuće danju predstavijao velikim problemom, jer bi je neko mogao vidjeti zaijubiti se u nju. Došaptavao mu je: Kada bi ti izlazio i ostavijao hranu pred vratima njene kuće bilo bi vrednije i nagrada bi ti bila veća! Neprestano ga je na to nagovarao sve dok on nije na to pristao, odlazio je do vrata njene kuće i bez govora ostavijao hranu pred njom. To je trajalo neko vrijeme. Ponovo je došao Iblis i počeo ga podsticati na dobro i nagovarati: Veća bi ti nagrada bila kada bi ušao u kuću i u kući ostavijao hranu. Neprestano ga je nagovarao sve dok nije tako i uradio, ostavijao je hranu u kući i toje trajalo neko vrijeme. Ponovo je došao Iblis i podstakao ga na dobro djelo rekavši: Bilo bi dobro kada bi razgovarao s njom jer je veoma usamijena! Nagovarao ga je dok nije počeo pričati s njom iz svoje bogomoije. I to je trajalo neko vrijeme. Opet mu je došao Iblis i rekao: Bilo bi joj prijatnije kada bi ti sišao do vrata svoje bogomoije a ona do vrata svoje kuće pa da razgovarate! Nagovarao ga je na to sve dok nije sišao i sjeo iza vrata svoje bogomoije a
djevojka iza vrata svoje kuće i pričali su. Tako su ostali neko vrijeme. Potom je opet Iblis došao i podstakao na dobro prema njoj rekavši: Prijatnije i ijepše bi joj bilo kada bi izašao iz bogomoije i sjeo u blizini njenih vrata te da tako pričate. Nagovarao ga je dok nije pristao. Tako je bilo neko vrijeme. Onda je opet došao Iblis, neka je na njega Allahovo prokletstvo, i podstakao ga na dobro i sevap kod Allaha, subhanehu ve te'ala, koji može dobiti ako joj učini veće dobro, rekao je: Bilo bi dobro da sjedneš iza njenih vrata i tako razgovarate, a da ona ne izlazi iz kuće. Pristao je, pa je izlazio iz bogomolje stajao ispred njenih vrata i razgovarao s njom. Ostali su tako neko vrijeme. Potom je došao Iblis i rekao: Bolje bi ti bilo da udeš u kuću i ne dozvoliš da pokazuje lice nikome. Nagovarao ga je dok nije pristao. Ušaoje u kuću pričao s njom cijeli dan i kada bi pala noć penjao se u svoju bogomolju. Nakon toga ponovo je došao Iblis i neprestano mu je uljepšavao dok je pobožnjak nije dodirnuo i poljubio. Iblis mu je i dalje uljepšavao i nagovarao ga sve dok nije s njom spavao i zatrudni. Rodila mu je dječaka. Iblis mu je došao i rekao: Šta ćeš kada dodu njena braća? Nisi siguran da te neće osramotiti i iznijeti na vidjelo tvoj slučaj! Zakolji sina i zakopaj ga a ona će to sakriti iz straha da braća ne saznaju šta si joj uradio! Kad je i to uradio rekao mu je: Zar misliš da će ona sakriti od braće šta sijoj uradio i što sijoj sina zaklao? Zakolji je i zakopaj s njenim sinom! Nagovarao ga je sve dok nije pristao, zaklao je, zakopao s njenim sinom, zatrpao to mjesto, stavio na njega ogromnu stijenu i popeo se u svoju bogomolju i nastavio s ibadetom. Od toga je prošlo koliko je Allah htio da prođe, a onda su stigla njena braća iz borbe. Došli su kod njega pitati za sestru, on im saopći vijest o njenoj smrti, zamoli Allaha da joj se smiluje i zaplaka. Rekao im je: Bila je najbolja žena, ovoje njen kabur, pogledajte ga! Njena braća su otišla do kabura, isplakala se, molili Allaha, subhanehu ve te'ala, da joj se smiluje, boravili kod njega nekoliko dana a po tom otišli svojim kućama. Kada je pala noć i kada su legli došao im je šejtan u san u liku putnika. Počeoje sa najstarijim, pitao ga je za sestru a on mu reče ono štoje rekao pobožnjak, da je umrla, da je molio Allaha, subhanehu ve te'ala, za milost i pokazao im njen kabur. Šejtan reče da laže i da im nije rekao istinu o njihovoj sestri. Istina je da ona ostala trudna s njim, rodila mu dječaka pa ga je on zaklao i nju s njim zbog straha od vas. Bacio ih je u rupu iskopanu iza kuće u kojoj je boravila s desne strane ulaznih vrata. Idite i vidjet ćete da ćete naći ovo što sam vam rekao. Došao je u san i srednjem i najmladem bratu i isto to rekao. Kada su ustali čudili su se svom snu. Rekli su jedan drugo šta su sanjali. Najstariji
reče to je šejtanski san, ne osvrćite se na njega i pustite to. Najmladi reče: Tako mi Allaha, ja neću dok ne odem i ne vidim to mjesto. Svi su otišli do kuće u kojoj je boravila njihova sestra, otvorili su vrata i potražili opisano mjesto u snu. Našli su sestru i njenog sina zaklane u rupi baš kako im je i opisano. O tome su upitali pobožnjaka pa je potvrdio Iblisove riječi. Oni su o svemu obavijestili vladara i njega su izvukli iz bogomolje i doveli ga da ga razapnu. Kada su ga svezali za stub došao mu je šejtan i rekao: Jasno ti je da sam ja taj koji te naveo da zatrudni ta žena i da joj zakolješ sina i nju. Ako me poslušaš i uznevjeruješ u Allaha koji te stvorio i oblikovao, danas ću te spasiti ove nevolje! Pobožnjak je uznevjerovao u Allaha, subhanehu ve te'ala, kada je to uradio šejtan ga je prepustio ljudima i oni ga razapeše.

Kažu mufesiri da je u vezi s njim i njemu sličnim objavljeno:

Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: Budi nevjernik! – pa kad postane nevjernik, on onda rekne: Ti se mene više ne tičeš; ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova bojim. Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti, a to će biti kazna za sve zulumćare.(El-Hašr 16. i 17.)

To je šejtan planirao u vezi s njim i tako je postigao što je želio. Pobožnjaku se to dogodilo zbog njegovog neznanja o šejtanovim postupnom zavođenju, da mu se odupro na početku odbio bi ga i šejtan bi ostao ponižen.
Prenio je Ibn el-Dževzi, rahimehullah, svojim lancem prenosilaca od Vehba ibn Munebbiha, rahimehullah, da je rekao: U vrijeme Isaa, ‘a1ejhiselam, boravio je jedan pobožnjak u svojoj bogomolji. Iblis ga je pokušavao zavesti ali nije mogao. Jednom je došao prerušen u Isaa, ‘alejhi selam i pozvao ga: Pobožnjače, popni se da razgovaram s tobom! Reče: Idi svojim putem, ja ne želim vratiti svoj prošli život. Reče: Dodi do mene ja sam Isa! Reče:Ako si Isa, uistinu, ne trebaš mi, zar nam nisi naredio da činimo ibadet i rekao da će doći kijametski dani? Idi svojim putem ne trebaš mi! I prokletnik je otišao i ostavio ga.

Knjiga: Zaštita od džina i šejtana u svjetlu kur’ana i sunneta // Autor: Vehib Abdusselam Bali