Jedan stari čovjek je sjedio u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom, koji je tek završio visoke škole. Iznenada, vrana sletje na zid. Otac upita sina: “Sta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”. Nakon izvjesnog vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrna.” Prođe nekoliko minuta, a otac upita i treči put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oče, upravo sam ti rekao da je to vrana.” Ne prođe dugo, a otac opet upita “Šta je ono?”. Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oče, to je vrana, vrana!”. Ponovo otac upita: “Sta je ono?”. Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, stalno pitaš jedno te isto, iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisi u stanju razumjeti?”
Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati, noseći svoj stari dnevnik. Otvarajuči stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano.
Sin pročita: “Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu, kada doletje vrana. Sinčić me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta sam mu odgovarao, nimalo iznerviran, da je to vrana. Ono što sam osječao, bila je ljubav prema mome nevinom sinčiću.”
Tada je otac objasnio sinu razliku između očeva i sinovljeva stava: “Kada si bio malehan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim ptanjima, već sam ti uporno odgovarao. A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje, ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, naljutio i bio nestrprljiv sa mnom.”
Gospodar tvoj da samo Njemu robujete naređuje
I da roditeljima dobročinstvo činite!
Ako li ijedno od njih kod tebe starost doživi,
ili pak oboje njih, ti im ni ‘uh’ ne reci i na njih ne podvikni,
i plemenitom riječju im zbori!
I krilo poniznosti iz samilosti im rasprostri i reci:
‘Gospodaru moj, Ti im se smiluj
baš kao što su oni i mene njegovali kad sam bio mali!’
(Kur'an, sura Noćno putovanje, 23-24.)
Knjiga : Izvucimo pouku // Autor : nepoznat ( izdavač: Medžlis Islamske zajednice Tešanj)